
Kafa se u Srba tradicionalno ispija još od doba turaka koji su je i doneli na ove prostore. Solo, u društvu, ujutru, uveče. Nekad je sama sebi cilj, nekad je samo izgovor da se opali komšinica, drugarica, koleginica.
Opšte je pak poznato da mi balkanci svemu volimo da dajemo neki svoj lični pečat, da se izdvajamo iz gomile, da smo drugačiji, originalni, jedinstveni. Tako smo smislili da se uz ovaj topli okrepljujući energetski napitak sasvim lepo slaže rakija, poželjno proizvod domaće radinosti, spravljana od raznih voćki i trava. I toliko se ova kombinacija ustalila u tradiciji (čitaj: još jedan izgovor za svakodnevno šikanje radže jako je dobro prihvaćen) da su ova dva napitka spojena dok ih smrt (čitaj: pravilnik evropske unije o licenciranju i brendiranju domaće rakije) ne rastavi.
Šćepan Šćekić: Zaaazo! Kavu!
Zaza: Je l' i rakiju?
Od kave mi je ne odvajaj!
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
ahaha, majku im spopandrknem, dobra defka +++
Fina +
LLOOOL, odlicna +++
Nekad je sama sebi cilj+