
Mesto: nudistička plaža. Likovi: Mara (lepa), Jana (ružna) i ja. Vreme: nebitno.
Mara: Znaš, dobar je Slavko, čuvar je ovde na plaži, uplatio mi je kredit da se dopisujemo, vodio me je na večeru, nežno me poljubio, zgodan je...
Jana: Maro, pa šta više hoćeš?
Mara: Nekako je previše fin, i dooobar, zato je i dooosadan...
Jana: Maro, preteruješ...
Mara: A jesi videla Stiva?
Ja: Stiva? Ali Stiv te ne jebe ni dva posto...
Mara: Ali i ta dva posto... Ih, ih, uh, šrmrojau
Ja: Maro, ajde tutanj sa mnom u vodu, da te malo šrmrojau, ja sam Stiv.
Pouka: čuvaj se Stiva.
Ženska ćud je smiješna rabota.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.