Tradicionalna ženska srpska imena su nešto što nestaje, počelo je postepeno, ali sad je jezivo kad čujes kakva sve imena roditelji daju svojim ćerkama. Prelijepa srpska ženska imena kao što su Milica, Jelena, Andjelija, Jovana, Radana, Mirjana, Vera, Petra, Natalija, Jana, Aleksandra itd., su zamjenjena totalno besmislenim imenima koja više liče na nadimke nego na imena, a u zadnje vrijeme sve više na imena koja bi se trebala davati kučićima i mačićima a ne ljudskim bićima. Sve je počelo sa imenima kao sto su Ena, Mia, Lana, Lena,Tea koja, ako ništa, makar su slatka i simaptična, ali u zadnje vrijeme ima dosta imena kao što su Nina, Lola, Iskra, Luna itd.
Kad god čujem takvo neko ime zapitam se šta se dešava sa ljudima koji odluče da svoje djete nazovu npr. Lola, ok slatko to zvuči dok je mala, pa je sve to kao neko tepanje, ali zamislite ženu od 40 god, uspješnu poslovnu, školovanu ženu i ime Lola, ne ide niako...
Ovaj primjer koji sad dajem je nešto sto se stvarno desilo dok smo kretali na put prateći jedan naš lokalni bend. U busu je bilo raznih generacija, od 94-og godišta do 75-og. I kad smo svi sijeli u bus dečko koji je bio vodja puta je krenuo prozivati ljude da vidi da li su svi sa spiska tu. Prozivajući je došao do grupe curica od 15-ak godina koje su se zvale LENA, LEA, NINA, LOLA I NENSI !!! Dečko je digao pogled sa spiska i zabezeknuto ih pitao:
- Jesu to vaša prava imena?
