Dečko koji je ispaljen mnogo puta. Toliko je korpi pokupio, ladno žičara da se napravi.
- Mare, šta bi sa Saškom?
- Jbg, popušaj.
- Saška, Marija, Vesna... Kod tebe to nešto vec hronično?
- Ajde ne seri!
- Auu žičara...
- Šta?
- Ma ništa, lupam ja nešto.
Ono što bismo najviše voleli da povezuje naš stan sa najbližom brzom hranom.
Превозно средство познато као такси.
-Ајде брате, сви те чекамо.
-Ево стижем, ухватио сам жичару.
Dečko izrazito debele djevojke.
-BORKO DODAJ MI RUKU, VIDI KOLIKO MALO MI FALI!
-Neću, nauči sama prelaziti preko praga lifta.
Популарна 48-ица, линија ГСП Београд.
Алузија на њено пењање на вр' брда званог Миљаковац 3.
- Де си брате, шта има ?
- Ево, идем мало до девојчице, ти шта радиш ?
- Ја, ево, са факса. Шта чекаш ?
- Чекам јебену жичару, нема је 20 минута ! То ти је кад не можеш да нађеш фину девојку да живи у центру града, па се затрескаш у ону што живи на Миљаковцу три !
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.