Zidari (neimari) su odvajkada bili sastavni dio mnogih literarnih djela, što nam ukazuje na njihov veliki značaj kroz vjekove.
Medjutim, pored osjećaja za geometriju u realnom prostoru, vremenom radeći u grupama, razvili su sopstveni jezik koji ljudima sa strane u prvi mah može zazvučati sasvim razumljivo, ali tek kad se udalje od gradilišta, vrate s posla kući, ručaju i legnu da se odmore skontaju da su svo vrijeme bili predmet brutalnog driblanja.
Majstor - ooooo pa gdje si ti inženjeru?! :D, kako ide u tebe? (počinje smjeh u pozadini...dunđeri se polako komešaju i okreću)
Inženjer - e hvala na pitanju, pa dobro ide ovih dana (smjeh se postepeno pojačava)... 'Oće li?
Majstor - pa 'oće ako se ne predomisli...(hihihi postaje sve glasnije...)
Inzenjer se već unezgođen počinje okretati oko sebe, procesuira posljednji majstorev odgovor i kako ne uspijeva da nađe smisao prelazi dalje - i, je li završena prva ploča?
Majstor - ma nije još, šef traži čepa...
Inženjer - kakav mu to sad čep treba...
Mjastor - Ma ona njegova vrisnula, pa sad treba nešto da skrpi (ovi u pozadini se već grohotom smiju i drže za stomake, počinju da ispadaju mistrije i fangle okolo, ali se poluskriveni pogledi ne skidaju sa žrtve ni u jednom momentu...)
kakao Inženjer zaključuje da se radi o probijenoj mješalici i da bi najbolje bilo ipak da razgovara sa šefom gradilišta, polako se okreće da ode...
Inženjer - dobro onda, potražiću ja njega na drugom mjestu, ajd u zdravlje....Majstor - traži ga Inženjeru!! naćeš ga nekad....hehehehohohihih (u pozadini se počinju saginjati za mistrijama i fanglama držeći se za stomak, a poneki su i pali preko, sreća ne visokih, zidova) i nakon iženjerovog odlaska sve se vraća u normalu,... baca se alat, vade se pive iz najnevjerovatnijih skrovišta (iz gaća, ispod miške, iz tečnog betona...) liježe se na cement i čeka povratak šefa ....
