Glavna životna pouka koja postaje sve tačnija kako vreme odmiče.
(2 dana nakon raskida)
A: Opet sam je se setio... Celu noć sam plakao, oka nisam sklopio!
B: Brate, ode jedna, dodju dve. Nemoj da si na kraj srca, gotovo sad, nastavi da živiš. Što manje misliš na nju, to ti je lakše, veruj mi. Vreme leči sve rane a život ide dalje.
(Početak 2. meseca polu-života nakon Njenog odlaska)
A: Opet mi je pala na pamet sinoć. Majku joj, nisam zaspao do 4 sigurno!
B: Torima, ni prva ni poslednja! Jebeš je, sa'će dodje druga! Život, bre, ide dalje.
(7. mesec od kada je napustila moje srce ko nezahvalna krmača obor)
A: Setih se sinoć Andjele opet. Ovaj, Andjela se zove, je'l da ?
B: Jebe mi se kako se zove. Život ide dalje.
Pogrešio si.
Sve si uništio, nema dalje, i onda ti preostaje samo da se tešiš.
Možda si i dao sve od sebe, možda ne, ali nema nazad.
Sad čupaj kako znaš i umeš. Inače si najebao. U najgorem slučaju možeš završiti u zatvoru, mada, tamo bar imaš hranu svaki dan. I krov nad glavom.
- Brate, propustio sam uslov, nemam više šanse da nastavim faks.
- Jebi ga, sad pali za Beč, pa vidi da oženiš neku djembelu, šta da ti radim kad ne razmišljaš na vreme..
- Što bi rekao moj ćale, život ide dalje, ali kad mu kažem, kakve batine ću da dobijem, one poslednje..
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.