O Madonna i moćni Konane nek ste mi u pomoć sad. Joj reko bi čovjek da sam pobožan, nego da se vratim na temu. Čuj temu, prije jedno od onih usranih životnih dešavanja. Uglavnom, upao sam u životnu crvotočinu, dalji životni slijed je inspirisan stvarnim događajima, svaka slučajnost je nenamjerna, nego da batalim prdoklačenje.
Počinješ radni dan tako što si prvo ustao iz kreveta, sa tim da ti dosta puta mozak još spava i boli ga kurac za sinhronizaciju i kontrolu tvojih pokreta. Dosta puta ga razbudiš iznenadnim udarom u kakvu prepreku - stolicu, orman, luster. I ajde, počinješ dnevnu rutinu koja zavisi kolko vremena imaš do posla. Organizam koji si godinama navikao na kafu ti vapi za istom. A ako imaš vremena piješ je ono meraklijski, minimum 20 min. Poslušaćeš usput kakve vijesti, čisto da se informišeš da napolju nije izbila kakva masovna zaraza, da se nisu svi pretvorili u zombije, jel Amerika pivukla kakav meteor jer je namirisala nafu na njemu i slično.
Kad si to obavio krećeš na posao. Posao ko posao - sjedi, kucaj, ponesi ovo, ponesi ono, prni u šefov hodnik (čisto da ga natjeraš da promijeni taj odvratni jebeni osvježivač vazduha koji je izgubio miris još kad je Krkobabić bio štićenik Ramzesov), opet sjedi i pravi se da nešto radiš. Uglavnom sivilo svakodnevno za taj pišljivi prihodak, kojeg kad pomeneš uvijek se sjetiš (od prosječne Crnogorske plate kupili bi ste stan za 5 godina, sa tim da živite o vazduhu i vodi pod uslovom da je besplatna). Da, glava počinje da pulsira momentalno.
Nego srećom, šef i nije toliko govedo, makar je internet besplatan. Eto malo razonode. Pošto si socijalizovan u toj mjeri da si patosiran redovno, što od svadbi, što od sar'ana, što od nekih žurki; provjerićeš prvo socijalne mreže jelte u kojima si. Tu dolazimo do mitskog inboxa.
Otvaraš ga, očekujući kakav redovni spem tipa:''Dear mr. Marko you've got 2,000,234$ in our Bank of PičkeMaterineiZabiti, Amalisa Bekele you're lawyer.''.
Ali na tvoju sreću/nesreću (ovo nesreća tek slijedi) socijalne mreže te obaviještavaju kako su ti iste pune poruka od raznih ženskih individua. Hajd' ulaziš redom i čitaš.
Sine, jesam li ja upravo postao Čarli Šin, ili šta? Jer, upravo si pročitao mitske pozive na sex! Njih 10, od kojih 6 vrištećih poziva na sex. Jebote, ustaješ i zapljuskuješ se nekom vodom i vadiš iz džepa ličnu zalihu alkohola.
Kad si se malo sabrao, listajući ta imena, dolaziš do zaključka da tu nije ONA. Jes, možda će i zvučati pičkopaćenički (ali boli me patak); NJU uvijek tražiš pogledom po ulici, nju tražiš po busu, pratiš je kroz masu urađenih goveda na Mikijevoj žurci, sanjaš kako je trsiš uz kakav totem dok je ona obučena ko preplanula indijanka. Ali nema NJE iako se već odavno pratite po socijalnim mrežama, pa i te nekolike kafe na kojima nikad nisi mogao ostati sam sa njom duže od 30 sekundi, zbog njene pit bul drugarice, pa i plesovi i mala vatačina među masom na žurci, kad nisi jebeno mogao da razaznaš ništa, od dranja lokalnih rokera.
E tu nastupa nesreća (gore pomenuta). Iako si davno zaključio da si operisan od bilo kakvih emocija, sem ljubavi prema alkoholu i opijatima, dolaziš do još jednog zaključka, ONA je ta koja ti srce pokrene, ne da ga pokrene, nego da ti počne pucati ko probušen auspuh na starom trabantu. ONA ti pokrene cirkulaciju krvi ko u ždrepca kad se vata za kobilom. ONA, ali nje nema.
A šta je nesreća? To što si oladio za sva vremena tih 10 cura, ajd cura, ljepotica manje više, sem jedne kojoj fali 5-6 zuba. Nećeš ih jebati, iako vrište tvoje ime, iako te svaki put kao nehotice udare sisom po čelu na žurci, nećeš ih jebati, jer one nisu ONA.
Smjena ti se završila, odlaziš kući, jedeš usput neki usrani sendvič (ko da su ga od bajate vojne čizme napravili), zastaješ da kupiš cigare, odigraš kladžu. Usput i odjebeš gazdu koji 3 put već traži kiriju.
Veče je došlo. Provirio si na terasu da vidiš vrijeme kakvo je. Mjesec se pojavljuje, praćen sa njegovim ljubavnicama - zvijezdama.
Stigla ti je poruka, kako te jedna koleginica zove na rođus. Oblačiš se na brzaka. Bacio si korak i nestaješ u noći.
Sjutradan, kad si se resetovao, premotao film, nastavio si sa svojim svakodnevnim ritualima. Kafa, posao, kauč, pijanka.
- A što je najgore, kolko si sjeban, tebi je takvo stanje i odlično. Umjesto da skupiš muda, preskočiš kule i gradove da nađeš NJU - tebe boli kita i mozak ti je ladan ko babina sisa po tom pitanju.
Svaki dan isto. Sranje.
