
Paradoksalno, što bržim tempom živiš, to ti se čini da duže traje. Valjda se istrošiš na pola puta, a opet ti tvrdoglavost ne dozvoljava da odustaneš sa intenzivnim tempom i tokom sledeće polovine života koja ti još sleduje. Pa onda na kraju tako umoran jedva čekaš da se sve završi. Kao užurbanom klincu koji treba da završi sa klinčenjem i krene u pubertet za svega dvanaest trinaest godina, sat vremena ti je izgledalo kao sto godina, a kao matorcu sat ti traje pet minuta.
-Jao, čoveče osećam se kao da imam pedeset godina.
-Ma, daj, tek si zaš'o u pedesetu, a ni ne izgledaš loše uopšte. Ma, još si mlad, ima vremena...
-Pa, šta ja znam, držim dobro onu firmu, uznapredovao sam i te kako, izrodio decu, eno ih na fakultetima, ne znam šta više ima... Umorio sam se.
-Jao, čoveče!
-Šta je bilo?
-Pa ja imam pedes godina! Gde sam ja bio, šta sam radio? Još sam sa majkom u stanu i žickam za pivo... Gde prolete ono vreme?
-Ma, samo sek si ti meni živ i zdrav.
-I to što kažeš. Ima vremena.
Sprdnja na dužinu i kvalitet života u našoj zemlji.
Sve je više ljudi koji jedva dočekaju četrdesetu, stota je postala mit.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.