Situacija kad u trenutku nerazmišljanja napraviš neku notornu glupost i još pritom veruješ da je to što si uradio do jaja, samo zato što ti je bilo gotivno u datom trenutku. E, a onda prođe izvesno vreme i ti skontaš da si napravio neko teško sranje i onda se do kraja života češeš iza uveta i pitaš: ''Da mi je znati šta li mi je ovo trebalo kog mog?''
Umesto primera scena iz filma ''Mi nismo anđeli'':
Đavo: Jel' se sećaš Barbare Sidni pre nego što je postala poznata?
Anđeo: :facepalm: Mislim da to sebi nikada neću oprostiti...
Đavo: Što si je izvukao iz onog bordela? Ni ja ti to ne mogu oprostiti.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.