
Osnovno sredstvo plaćanja u američkim filmovima.
(Lik ulazi u taksi)
-Brzo me odvedi do aerodroma!
-To će biti 3,5$.
-Evo ti moj zlatni original Rolex košta 120 000$!
(Taksista je naravno i časovničar i zlatar u isto vreme pa se odokativnom metodom uverava u istinitost klijentovih tvrdnji i uzima sat).
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
pa nije nego zna da je sat u svakom slucaju vrijedniji od 3,5 dolara :p
Slazem se sa Kolfildom.