
Minoran lik, nebitna figura u široj slici stvari, koji je imao tu sreću da, zahvaljujući okolnostima, izroni iz anonimnosti, samo da bi, nedugo zatim, ponovo bućnuo u istu. (Po Filipu Žmaheru, etno-pop-metal pevaču iz devedesetih, kome se briše svaki trag pošto je sa Draganom Mirković obradio evergrin zicer "Crying Time". Dokaz da je za neke stvari potrebno nešto više od glasa, i nešto više od izgleda.)
- Nisi, dakle, upao na budžet?
- Nisam, ali imam vezu. Pitaću čika Ljubinka da interveniše kod dekanice.
- Koji čika Ljubinko? Onaj iz skriptarnice?
- Da. On je njen kućni prijatelj, može da me progura do iznad crte.
- Ne bih da ti kradem san iz oka, ali - to što joj čika Ljubinko donosi burek i jogurt, nikako ne znači da su kućni prijatelji. On je prdež, druže. Žmaher jedan, nulica, a i to jedva.
- Ali...
- Eto, ako ti je neka uteha, dobićeš džabe ispitne prijave i ŠV obrasce. Tu si miran.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.