Scena koju je teško ravnodušno posmatrati.
Otac cima kanapče sa zmajem, trči i ponavlja :
"Vidi sine, sad će da se podigne...ne, neće...evo ga..opet pade!!! Idemo iz početka."
Dete bespotrebno izvija vrat ka nebu jer očekuje da se plavetnilo prekine drečavilom i da tatku konačno uspe da podigne zmaja na visinu veću od 143cm. Povremeno, ali sve slabijim glasom, kevće:
"Tata, daj meni malo...tatice, daj ja da probam!!"
Prati tatu na pristojnom odstojanju jer je tako najbezbednije.
Zmaj se ne podiže, vetar piči iz sve snage.
Scena se besomučno ponavlja dok tatko ne posustane i da malcu zmajčeka.
Obično tada i vetar utihne. Tata je žedan, dete je nezadovoljno.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hahaha, n a kraju tatke pocepa zmaja, jer nije dobar!
Danas sam po ko zna koji put gledala istu scenu!!
Neverovatan broj neiživljenih tipova u ulozi roditelja !!!