
Igra skoro svačijeg detinjstva, pre nego što se pojavio fejsbuk. Obično su se okupljala deca iz dve-tri ulice, sastajala na njihovom omiljenom mestu, uglavnom nekom terenu ili parkingu neke zgrade, pa bi se igrali do kasnih večernjih sati. Osećaj dok se sakrivaš od onog koji traži, pa se domundjavaš na tom ''skrivenom'' mestu sa drugom-neprocenljiv. Tad ništa drugo osim toga nije bilo bitno, nije bilo briga sa kojim se sada susrećemo. Bitno je bilo samo mesto na koje trčiš da se ''zapljuneš''. A najbitnije od svega-zajedničko druženje, šale, nešto čega više nema, jer ''ćaskanje'' preko fejsa i uživo nikad neće biti isto.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
Bio bi plus da nisi pomenula fejsbuk.