Loš trip na ulici, kada vidiš da ti u susret dolazi osoba koju relativno slabo poznaješ, tj. za koju ne znaš da li da joj se javiš ili ne.
Tada se obično primenjuje metod: "Javiću se, ako se on-a meni javi", međutim, to nekako uvek završi samo na pogledima, turskom groblju ili na krmeljavom "zdravo", koje oba prolaznika upute jedan drugom iza leđa.
Najkrvaviji su likovi koji te u tim situacijama ne vide i ne poznaju, prođu pored tebe kao pored bandere, a na nekim drugim mestima, gde ga potpuno neočekivano sretnete, vas izljubi kao rod najrođeniji...
Predveče u mojoj ulici, u susret mi ide baja za koga ne znam da li da mu se javim... Ok, kada priđe, videću da li me gleda, pa ću mu se javiti...
Na 3 m. jedan od drugog:
JA (krmeljavo): - "Zdravo..."
BAJA (ne jebući 5%) - "....."
JA (u sebi) - "Pu, u usta te jebem... Koji me kurac tera da mu se javljam, otrese me čovek k'o slinu..."
____________________________________________________________________
Festival u Guči, u milionskoj masi srećem famoznog baju...
Retrospektiva:
BAJA: -"Oooooooo, 'de si čoveče, otkud ti ovde...?"
JA: -"A mi se znamo, jel'...?"
BAJA: "Kako se ne bi znali, pa nemoguće da me nisi primetio, svaki dan prolazim kroz tvoju ulicu... Koliko ostaješ ovde...?"
JA (škrgut zubima, para iz ušiju, krv u oči) -"Idem za pola sata..."
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Dobar opis... verodostojan.
+
+