Fraza omiljena kod onih koji pokušavaju da profitiraju na popularnosti koju je Đinđić stekao nakon smrti. Izražava njihovu blisku saradnju sa njim i indirektno poziva glasače da u ime te saradnje zaokruže broj ispred imena njihove stranke na predstojećim izborima. Obavezno je koriste Zoran Živković, Vladan Batić i njima slični.
Nastavak filma "Tito i ja" u kom se protagonista svim silama trudi da sebe predstavi kao najboljeg prijatelja, poslovnog saradnika, ravnopravnog političkog sadruga i po potrebi ljubavnice pokojnog premijera. Fraza koja najgnusnijoj laži i najbesmislenijem politikanstvu daje auru nedodirljivosti i tabuizirane nepovredivosti. Svaka šuša, baraba, hokštapler i bitanga koja je u životu barem dvaput videla Đinđića sa udaljenosti manje od 200 metara daje sebi za pravo da ga proglašava intimusom a sebe za osobu od najvećeg poverenja "najprogresivnijeg i najevropskijeg sina naših naroda i narodnosti". Šupičku, više ga ja poštujem, iako sam ga pljuvao dok je bio živ.
