
Novine pravljene na papiru koji se nerecikliran uzima iz javnih klonja, kako ne bi izgubio predivnu nijansu feko-urinarne žute. Bojen prirodnim bojama predstavlja svojevrsan ekološki proizvod i sredstvo nadahnjivanja nepresušne inspiracije novinara koji, takođe, daju svoj doprinos estradnoj kopro-kulturi. Dobro se, sav zasran i upišan, prodaje na punktovima feko-oralnih infekcija kao što su novinarnice. Ljubitelji tračeva posebno uživaju u činjenici da mogu protrljati mirisnu stranicu ručnim zglobom, nakon čega se oslobađa divna aroma koja upotpunjuje utisak prostačkih slika i tupih tekstova. Pošto ide iz ruke u ruku, zaraza se nastavlja preteći da poprimi epidemijski karakter. Poslednji u nizu, čitajući ga dok sedi na wc šolji (mesto gde i sami autori dobijaju inspiraciju, a i dobro je za probavu), odjednom shvata da je ostao bez toalet papira, ALI NI NA JEDAN TRENUTAK mu ne pada na pamet da iskoristi dragocenu štampu. Pre bi golim prstima i majicom obrisao dupe nego da konačno shvati pravu upotrebnu vrednost žute štampe.
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.