
Je reč odomaćena u našem narodu za bolesti prljavih ruku. Ljudi koji boluju od žutice dakle moraju da uprljaju ruke, zasuku rukave i prave se ko da nisu bolesni. Svoj potonji izraz dobila je kroz široku obolelost od 2000. na ovamo. Kad god bi neko oboleo od žutice naprasno bi se iz tetkinih fotelja i dvoseda, vozeći jugo preselio u vilu na dedinju, vozio BMW, letovao na maldivima i sl. Neki smatraju da ta bolest nema leka odnosno ko jednom navuče bolest prljavih ruku oprljaće ih na svakom ćošku.
- Milane a da pozajmimo 20 miliona evra da bi kupili službeni auto za preduzeće?
- A ko će to da plaća šefe?
- Pa preduzeće naravno
- Boki aj da pravimo most u Beogradu?
- Može, al s kojim parama Gagi, pa mi nemamo ni za studente koji čiste godinu za godinom?
- Pa da uzmemo kredit Boki, triput veći nego vrednost mosta.
- A naravno onda gradi most!
- Pronađi kuglicu tri su kutije ajde levo desno,ma daj šta daš
-ova levo
- e jebiga nisi imao sreće
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.