
Kad smo bili mali ovo je bio znak da dolazi u dvorište raščerupana žena koja će da urla i preti što smo bili grubi prema njenom razmaženom detetu.
Gospođa je znala da istrči iz kuće i bez poziva. Predosećala je teskobu u koju zapada njeno dete.
Mi (mali "zlotvori") smo to zblanuto slušali i ćutali.
Kasnije smo davali sebi oduška. Razmaženko je trpeo naše sitne osvete, a ni majka nije bila nekažnjena.
U busu se devojka svadja preko fona da se ne kaze Vukajlija nego Vujaklija za recnik... ocaj na njenom licu kad je shvatila da ne moze objasniti
Mokoš · 11. Maj 2011.
kad nisam sa stolice pao, hahahahahahahahaha +++
na ovo ide i zvezda