
Tip ortaka prisutan u mnogim društvima. Svi ga znaju i pominju, ali niko se ne seća kad ga je poslednji put video. Kruže priče o njegovim doživljajima i sranjima koje je pravio kada je poslednji put vidjen. Jede i pije za trojicu, čovek sa kojim se retko ko čuje, a kamoli vidja, kao da živi u podrumu odsečen od sveta. Kada najzad izadje iz svoje rupe nastaje opšte oduševljenje i veselje. Sve se vrti oko njega, postaje glavna faca u društvu. Kratko to traje, ali dovoljno da po njegovom povratku u svoje odaje opet počnu da kruže iste one zanimljive i misteriozne priče o njemu.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.