Prijava

Jebo tajland, pa ne bih to radio ni za dobru platu - previse je bedno i ponizavajuce.

ako si bot onda valjda volis da te jebu šimike

Meśo, jebem ti sunce, kidam se.

Bruce

Jesi bio ti nekad na Tajlandu? Oni jesu, da je sreće da su sidu zapatili...

Ne sidu. Denga virus. To su jebene muke. Kolega sa posla zapatio kada su ga poslali tamo sluzbeno. Kaze konstantno temperatura 39-40, u bunilu si i imas osecaj kao da ti neko lomi sve kosti cekicem. Ako i imas adekvatan tretman to traje mesec dana. Ako nemas umres u najgorim mukama od dehidracije organizma. Znajuci nas zdravstveni sistem ne bi ih tretirali kako treba.

sve tri odaberite da ne padne samranje

inace su stvarno vrh defke umro sam

neke ptice nikad ne polete, a sima cak nije bio ni ptica

lol

све три ал бранда обавезно, јер има спојлер алерт

Meni je simo opet najbolji!

Evo prave istine šta se to dogodilo 27.marta 1941.godine.
,,Svud po putevima slepi stražare.'' Ove reči Jovana Dučića mogu da se primene za opis čudnih odluka Srba u istoriji, jer ovaj narod kao da nema sreće zbog nedostatka dugoročne politike i cilja. ,, Jugosloveni, Turci i Grci moraju zajedno da udare'', vikao je Čerčil, koji je svom Ambasadoru u Beogradu Ronaldu Kembelu otvoreno poručivao ,,da gnjavi, muči i ujeda'' kneza Pavla i njegove ministre. Na podsticaj uz podršku Britanaca, grupa oficira predvođena generalom Borivojem Mirkovićem u noći između 26. i 27.marta izvršila je državni udar. Ukinuto je namesništvo, a kralj Petar drugi je proglašenim punoletnim i doveden je na tron.
Engleski obaveštajci su se hvalili kako su kupili ovu revoluciju potrošivši svega sto hiljada funti. Jugoslavija je, dakle, za male pare gurnuta u stravičan rat, što dodatno govori o prilično moralnoj bedi, plitkoj političkoj pameti, ali i nedostatku časti velikog broja oficira i političara. Tragične i poslednje dane Kraljevine Jugoslavije, sam puč i raspoloženje mladih gradskih pučista bolje razumemo ako znamo da su još početkom 1940. godine britanski obaveštajci u Beogradu osnovali telegrafsku agenciju ,,Britanova'', čiji je zadatak bio da širi dobro raspoloženje prema Britaniji i njenim saveznicima. Agenti su krišom plaćali pojedine novinske izdavače. Tako je, na primer, beogradski večernji list ,,Pravda'' svakog meseca dobijao po sto pedeset hiljada dinara.
Od sredine 1940. britanski agenti su Zemljoradničkoj stranci isplaćivali pet hiljada funti sterlinga mesečno. Samostalnoj demokratskoj stranci Svetozara Pribićevića davane su značajne sume, a član ove stranke Srđan Budisavljević je bio i član vlade. Britanskim novcem su donirana i razna patriotska udruženja u Beogradu, na primer Udruženja starih ratnika. Seljačka stranka Dragoljuba Jovanovića takođe je bila na platnom spisku, a dva engleska izvora spominju da su funte stizale na račun Srpskog kulturnog kluba uvažavanog Slobodana Jovanovića i Dragiše Vasića.
Specijalni izaslanik predsednika SAD pukovnik Donovan, koji je boravio u Beogradu uoči puča, kasnije je izjavio: ,,Srbi se ne mogu pozivati na 27. mart 1941, jer smo mi tu revoluciju kupili''.

Maminjo kralj jebeni, ne ko ovi nasi pederasi.

Nego, zanimljivo, a verovatno je i bilo.

https://www.youtube.com/watch?v=T65SwzHAbes

Neverovatno je, ali istinito, da ni sam kralj Petar drugi nije ni obavešten a kamoli konsultovan u vezi sa prevratom kojim će biti doveden na vlast. Brojni plaćeni oficiri formirali su štab u zgradi Komande vazduhoplovstva u Zemunu, iz koga su rukovodili svim akcijama, pa i uličnim pokretima vojske.
Kao glavno mesto koncetrisanja pučističkih vojnih snaga određena je raskrsnica Nemanjine i Kneza Miloša. Ovo je bila dobra procena imajući u vidu da su sve državne institucije u vatrenom dometu ove lokacije. Tog jutra je kralj Petar drugi proglašen punoletnim, a svoju navodnu proklamaciju maloletni i zbunjeni monarh prvi put je čuo preko Radio Beograda. Obraćanje kralja je lažirano i dobro iscenirano. Narodu se, naime, nije obratio mladi i neobavešteni monarh već poručnik bojnog broda Jakov Jovović, koji je odlično umeo da imitira glas mladog kralja. Petar je bio u neverici i bez zadške se prepustio događajima. Ova radijska podvala je svakako jedna od najvećih prevara u istoriji Beograda. Lažni ,,radijski kralj'' Jakov Jovović kasnije je, kao pripadnik četničkog pokreta, pozirao sa Nemcima, a šesnaest godina nakon radijskog obraćanja u Argentini je rukovodio atentatom na Antu Pavelića.
Po izvršenom prevratu, kraljev stric knez Pavle je odmah proteran iz zemlje, u naivnom uverenju da su ga zbacili jugoslovenski oficiri, a ne britanska obaveštajna služba. Dotadašnji komandant ratnog vazduhoplovstva general Dušan Simović je sastavio novu vladu, a baš zbog toga često mu se pripisuje počasno prevratničko mesto. Ipak, glavni organizator bio je njegov kolega Borivoje Mirković, koji je planirao da kneza Pavlja strelja u slučaju da ovaj odbije potpisivanje namesničke ostavke.
Tog prevratničkog 27.marta odžane su masovne demontracije u Beogradu. Učešće velikog broja studenata i učenika u njima kasnije su vešto iskoristili komunisti, koji su posle rata događaj predstavili kao svoje delo, iako je u ono vreme u Beogradu postojalo manje od hiljadu komunista, uglavnom ilegalaca. Puč je pozdravio i srpski patrijarh Gavrilo naglašavajući da su se Srbi još jednom ,,privoleli carstvu Božije istine i pravde''. Rimokatolička crkva je, sa druge strane, isticala da je prevrat posledica ,,duha bizantizma'' koji karakteriše Srbe...