
Praznik koji uglavnom slave oni što ne rade ništa, studenti, učenici, direktori i ostali koji nisu zanatlije.
Slave ga prazničnije od Božića, i uzimaju pare za ćevape od ovih što rade.
Ćale daj 20 evra, idem sa društvom da slavim 1. maj.
-Ti da slaviš prvi maj!?
Što ćale, i ti si slavio kad si bio u mojim godinama.
-To je bilo drugo, ja sam u tvojim godinama i studirao i radio, i dvoje dece hranio.
Čije dece ćale, mene si dobio sa četr'es godina.
-Nemam pare, nije bila plata.
Daj ćale, da je Tito živ cela Juga bi slavila.
-Evo ti 10. Al' da složiš drva pred kućom.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
simpatičan primer...+