
Skora i vrlo verovatna budućnost svetske muzičke scene. Najezda voluminiziranih manekena u svom konačnom, apokaliptičnom obliku. Moguće, sa Žeksom kao kompozitorom i Ivanom - inače tatom po zanimanju - kao specijalnim gostom.
Naime, sve je počelo jednog sunčanog prepodneva kada je pre cirka tries’ godina jedan zadrigli i proćelavi muzički producent – kome ćemo ovom prilikom izostaviti cenjeno ime jer ionako svi oni izgledaju isto – doneo sudbonosnu odluku da od petorice mlađanih, zgodnjikavih i, nažalost, za muziku NETALENTOVANIH pederčića (za pušenje kurca se, ipak, ne bih zakleo ) zbudži PEVAČKI BEND, koliko god to neverovatno zvučalo čak i jednom prosečnom ljudskom uhu.
Skori razvod od jednako debele žene ( koja mu je, baj d vej, uzela i kuću i džukelu ) dao mu je dovoljnu snagu ali i drskost da istraje u ovom nesvakidašnjom poduhvatu, uprkos frapantnom podatku da od petorice peškira čak trojica NISU ZNALA NI DA PRIČAJU a kamoli da pevaju! Međutim a umnogome i zahvaljujući muzičkom (ne)ukusu gomile kako oplođene tako i neoplođene ženske čeljadi ( čast izuzecima, razume se ), njegova odluka se ispostavila kao pun pogodak i označila trenutak svojevrsne ŠIZME u muzičkoj industriji ( o, groznog li imena za nešto što bi trebalo da ima veze sa emocijama ) koja od tada kvalitet svojih proizvoda deli na onaj “marketinški” i onaj...ustvari, ja ni ne znam koja je ta druga kolona.
Da se razumemo: komercijalna muzika je postojala mnogo pre nego što se pomenuti ćelavac dosetio da namlati još para ali je neka granica ipak postojala. Pokušaj popularizacije klasične muzike preko čuvena “Tri tenora” ( koji su, ispostaviće se, bili i jedini PRAVI tenori međ’ čitavom jebenom gomilom potonjih ) imao je svoj smisao pre svega u tome što su njih trojica zaista LEPO PEVALI, što nikako nije slučaj sa današnjim, lepuškastim eksperimentima. Pomenuti producent se, doduše, koju godinu posle inicijalnog uspeha pešovanske petorke obesio o vodokotlić na jednoj benzinskoj pumpi ali to je ipak premalecna uteha za “poklon” koji je tako velikodušno podario svetu. Ješa jebeni...
- Milane, kaži dragička!
- Dragička, id’ u pizdu materinu...
- Nabavila sam karte za koncert “12 tenora”, idemo u sredu, jeeeeeee!!!
- Draga...Znaš onu moju kasetu “Dire Straits-a” što uvek držim pored kreveta?
- Joj, znam! ‘Oćeš više da baciš to đu...
- E pa, ako mi se samo još jednom budeš obratila u toku našeg braka, NJOME ću lično da te udaram u glavu dok ne budeš prestala da postojiš, ščula?! Beži mi s očiju, glupačo, dok nisam zapalio i tebe i Arenu i tih dvanaes’ pederčića!!!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.
profesorski, sa mjerom i stilom
Fala, pani. Mora neko da kaze :)
primer vr' ! +
Kakva defka.....svaka čast Profo....ode u omiljene iz momenta...uživanje je bilo čitati je *
Cenim, čoveče i viđamo se ovih dana na fudbalici. Sutra sam u Srbiji pa se javljam.
то професоре '+ !