
Onih 15 minuta na slavi kada su svi mrtvi pijani, pod stolovima, rakije su poređane na eks, neki rendom gosti se vaćare, hrana je razbacana, ili pojedena, domaćica leži na podu i mrmlja nešto o najnovijem receptu za sitne kolače, i lokalni matori amaterski pevač počinje da ređa kafanske hitove napinjući svoje, od šljivovice ovlažene, zarđale glasne žice.
:sin i ćerka domaćina ulaze na slavu:
Ćerka: Ju! Pa šta je ovo!
Sin: Kakav haos! Gde je tata? I mama? O bože...
Domaćin: Ti li si, Miodraže! Dođi da ga ljubi tata, za diplomu, hik, a rekli su, hik, da niko iz moje porodice neće da položi, hik.. :pada nazad, i nastavlja da hrče:
Domaćica: Dodajemo 150 grama sitno mlevenih leštnika,hrk,hrrrk...Sve to pomešamo sa...hrk...3 kašike parmezana...Vuhu! :tup: Hrk!
Par u uglu: Dođi sad, što se izmičeš, niko nas ne zna...
Kum: Daj te sarme ovamo! Ženo! Ženo! :pljas: Uh, to boli, sunce ti jebem! O sole mio, mio, mio, mio...dgtgbghn Ženo!
Lokalni Sinan: A da vi zapevate samnom, a?
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.