Ово неко трик питање, а?
Зар није очигледно? Оно - митоза, мејоза, настављање лозе, огњиште, сећање на прадедину споменицу, патријотизам, небески народ, пензиони фонд, још мало огњишта? Добро то, то је по дифолту, мајка му стара. Али, има још тако пуно "за", мање сакралног карактера, да човек просто пожели да залиху кондома напуни водом и промптно пофрља на пролазнике. И баци се на посао. Како који посао? Еее, ово је последњи пут да ти показујем.
- Сам назив (тата, ћале, отац, ћаћа) јебе маме. Буквално, фигуративно, како год. Моћно је. Плодни папе, машина за производњу потомства. Ћале си. Легенда си. Родитељ. Тата-мата. Творац. Боготац! Маћори. Аутор.
- Можеш да немилосрдно патишпањишеш уоколо и изиграваш фацу, нарочито ако ниси матор. Као: "Јеботе, што је скочио педеве. А баш ми ћера јутрос каже 'Тата, можемо ли да купимо хрчка'". И онда сви као "Имаш дете?" "Ма, да" - одговараш на кулијанском наречју, "ја то онако успут, то ти је ништа. А возим и голфа тројку, тјунован, шампањ боја".
- Пред женским светом си цар. Падају на то: пажљив си, родитељ тааако сwатког детенцета. Види му сааамо распар чарапице... Упамти: "бући-бући дете" лако прелази у "бући-бући вршњак". Обавезно опет помени голфа.(Жено, ако читаш ово, не настављај, шалио сам се... Јесте, глупо је, да жао ми је, знам - на каучу... Е, пази сад, читаоче, 'начи све је сува истина! Настављај.)
- Можеш да се под плаштом детета провучеш за милион ствари.
Клопаш све редом, шатро да пробаш, па да провериш рок, па не може оно, болеће га тииииба. Легитимни Чоколешник, ало! Први новогодишњи пакет је твој, нарочито ако је беба рођена крајем године! Јер тада не може из њега ништа да хаса (евентуално му дај да глође кутије, згодно је за прве зубе). А и касније се уграђујеш онако момачки, ко Ђинкић у приватизацију.
- Игрице, цртани. То је посебан одељак. Ти им само помажеш. Ти испробаваш. Ти само прелазиш неки тежак ниво, скењаваш боса, јер мора да се искомбинује пет раштрканих тастера плус скрол на мишу. И играш, жртвујеш се - шта ко може да ти каже. Исто и за цртане. Сад можеш до миле воље да турираш све: од Блуфонаца до Бетмена. Глуми ту колатералну штету, а овамо пуца ти стојан.
Има још тога онолико, али сконтао си ваљда срж, носачу мошница, сапатниче по полу. Зајебавај се док можеш, а после... Па, наставићеш да се зајебаваш, дакако. Ћале.
- Тата, јеси завршио са тим примером?
- Ево, управо завршавам. ’Оћемо Лего Стар Ворса?
- Тоооо!
Питање које, када га чујеш у разговoру телефоном, не слути на добро.
- Хеј, здраво.
- Е, ћао, шта има?
- Је л' седиш?
- Овај... седим, што?
- Знаш да је бака Персида већ дуже време тешко бол...
- Коначно! Тооо, јееебоооотееееее, СРКИ ИМААА СТАААААН, АЛЕЕЕ, АЛЕЕЕЕЕ, АЛЕЕЕЕ, АЛЕЕЕЕЕеееее...... ЦЕО СЕВЕР ГОРИИИИ, АЛЕЕЕЕ АЛЕЕЕЕ....
Fudbalski sleng za jednu veštinu koju desni bekovi Partizana nikako da savladaju, a to je centaršut.
- Ajde Miljkoni! Ajde! Zavrni bre! Ma jedi govna, ti ni sijalicu ne bi umeo da zavrneš, a kamoli loptu.
-----------------------------------------------------------------------------------
- I pričaj. Je l' palo neko spavanje noćas?
- Odložena utakmica. Ima mecu.
- Jao, jao naivčino jedna. Ne mogu da verujem koji si ti panj. Jebote zavrnem onako lepo, samo da postaviš nogu i daš gol, a ti ništa. Ostaćeš Zagorakis još pet godina miimum.
------------------------------------------------------------------------------------
Predrag Azdejkovič: Šta ti je dušo, što si se snuždio?
Boban Stojanović: Ma bio sam na utakmici prvi put u životu. Razočarao sam se mnogo.
Predrag Azdejkovič: Što mico, je l' bilo dosadno ili su te vređali oni neandrtalci tamo?
Boban Stojanović: Ma ne srce, nego u jednom trenutku počeli da se deru navijači nekom fudbaleru da zavrne kiflu, ja se obradovao, kad ono to nešto sasvim drugo.
Izraz koji najavljuje da ćete u roku od narednih pet sekundi početi sa žestokom pljuvačinom na račun neke osobe.
- Zamisli juče sam se vraćala taksijem od tetke i kad smo stigli do moje zgrade ja otvorim novčanik da platim kad ono nema para, zaboravila u drugoj tašni. Živ blam me pojeo kad dolazi teta Mira i plaća umesto mene. Duša od žene!
- Ma lako je njoj da plati kad je puna k'o brod a uskoro će se dodatno obogatiti ... da ne lajem sad!
- Što? Kaži mi na šta misliš! Nisam upućena!
- Baba se sedam puta udavala, svakog muža je opelješila, trojicu je i sahranila ... evo sad je u braku sa nekim dedom od 97 godina, bivšim visokim funkcionerom Komunističke partije. Čim on umre nasleđuje dva stana i vilu na moru u Hrvatskoj. Već mesecima kuka unaokolo po komšiluku kako je matori tri puta pao a neće ni kuk da mu se slomi.
- Zar je moguće?
- Provereno. A što baba voli mlad kurac, to je neviđeno. Znaš li ti da je ona bila sa mojim komšijom koji je '92 godište?
- Ne seri!
- A svoju sestričinu podvodi nekom generalu u penziji koji valjda isto ima neke silne nekretnine pa ih on dodatno finansira, šta ti ja znam.
- Ček', ček', zar bakuta ne drži neki butik?
- Ma to je rupetina, tamo niko normalan ne kupuje! Ona te kreacije sama šije pa možeš misliti kakve su! Doduše dolazila joj je Vendi u radnju, prodala joj je kožni brus za 5 hiljada ali posao ne ide, promeniće delatnost u Erotik šop.
Aktivnosti koje muž i žena obavljaju kako bi stvorili mogućnost za 3-5 minuta kvalitetne seksualne aktivnosti.
1. Spremi večeru
2. Postavi večeru i pobrini se da deca sve pojedu, a da se ne potuku
3. Dok jedno uklanja prljavo posuđe, drugo tušira i presvlači decu
4. Uspavljivanje dece u odvojenim sobama kako bi što pre zaspali
5. On se tušira za 30 sekundi (ko u vojsci), a zatim gleda fudbal sledećih 25 minuta dok se ona "sređuje"
6. Gledaju jedno drugom u umorno lice, čvrsto rešeni da ih umor ne omete barem večeras
7. Pokušavaju da nađu poziciju koja donosi najviše uživanja uz najmanje uloženog truda
8. Odvajaju se dok ona ponovo uspava mlađe dete
9. Još 25 minuta fudbala
10. Ponovo se nameštaju, ovog puta teže pronalazeći poziciju
11. Starije dete pita sa vrata sobe: "Mama, šta vi to radite?"
12. "Ništa."
Sve tetke, teče, strine, zaove, prije, pašenozi, svastike i tako to, preko "babine ili dedine linije" koji ne spadaju u širu rodbinu i koje obično ne vidimo nikada u životu. Osim ako nam ne zatrebaju za nešto. Od prijema kod doktora preko veze, upisa deteta kod željene učiteljice, do zaposlenja.
У навијачком свету, популарни жаргон за место одакле се води навијање. Резервисана за утицајније припаднике групе, којима је задатак да својом енергијом покрену масу како би пружили што већу и гласнију подршку вољеном клубу. У неку руку, статусни симбол сваке трибине, јер не може и не сме свако да се пење на шипку (мада је можда ово у данашње време помало дискутабилно).
Претпостављам да назив потиче од чињенице да су некада трибине са највернијим навијачима, док још увек није било столица на њима, биле "прошаране" такозваним шипкама, где се пењањем на исте добијала могућност да будете "изнад масе" и да вас већи део трибине јасно види. Данас то није шипка у буквалном смилу, већ представља било коју издигнуту платформу на којој стоји вођа. Гробари су рецимо својевремено у ту схврху имали чувено буре на које се пео још чувенији Чеги.
Čest uzvik iz mase u ekstazi stvorenoj za vreme ubitačnog soloa, na tezgama narodne muzike. Za razliku od zapadne tradicije, gde recimo pre nego sto džez-muzičari počnu solo neko iz benda kaže "Take it away, Bob", za uzvik "ožeži" se obično čeka barem dva takta, da solista (na harmonici, trubi, klarinetu ili mini-moog-u), krene sa par osećajnijih, sporijih fraza, posle kojih mu neko vikne "Ožeži"! i nastupa lommljenje čaša, dizanje ruku u vazduh i zbliž na masovnom, tantričkom nivou. Kada se solista baci u neke brže, virtuoznije deonice, zna da se začuje i "opleti" i "sitno, sitno"!
(Na ispraćaju u vojsku u Šumadiji, noć već poodmakla, ceo šator igra kolo, ćale od ispraćanog već poručio svoju omiljenu pesmu od muzikanata, klarinetista počinje solo, nabija mu klarinet u uvo)...
-Ijaaaao! O-žeži! Op-op-op-op-op! Malo levo, malo desno! Sitno-sitno! Zvižd-zvižd-zvižd-zvižd-zviiiiižd!!!
Kada slušam hvalisavca šta sve zna, ume, može... Da se i ja pohvalim i pokažem koliko mu verujem.
Svadbeni funkcioner, ukras svake svadbe.
Pošto gosti posedaju i posluži se aperitiv, a pre nego što dođu mladenci i posluži se predjelo, muzika odsvira "Reših da se ženim dok sam jošte mlad" pa zatim krene u veselijem tonu ("Danas majko ženiš svoga sina", "Svadbeni venac", "Neka peva ova kuća") kada se najslobodniji gosti hvataju u kolo sa dostojanstvenim osmehom na licu. Kolu se priključuju i ostali gosti, a muzika svira brže i brže sve dok ne zasvira "Moravac". Tu nastupa kolovođa đavo.
Na prve taktove "Moravca" salom za venčanja se prolomi urlik "IJAAAAAAAAAAAAAOOOOOOO!", svatovi se okreću i traže izvor i otkrivaju ga u čoveku sa obe podignute ruke uvis. Čovek preskače sto, suverenim koracima prilazi kolu i hvata se na čelo. U tom trenutku menja se njegova fizionomija: hipnotisanog pogleda, ispravlja se, glavu zabacuje unazad, slobodnu ruku smešta iza leđa ili se hvata za rever i nabacuje dostojanstven osmeh. U početku znalački sitno veze nogama da uhvati zalet, a kada Kićo Guerini oplete "Čokoladni voz" ili "Mitraljez kolo" počinje da drma glavom, ramena okreće u trenutnom smeru kretanja kola, a nogama podražava Majkla Džeksona iz vremena dok je "Bad!" bio svetski hit. Tu ustanovljava da ostatak kola ne može da ga prati, pa se izdvaja i staje na sredinu i nastavlja da samostalno prepliće za primer, a ako neko i pokuša (pa čak i uspe) da ga prati, kolovođa đavo donosi stolicu, penje se na nju ne prestajući da igra i okreće noge oko nje u maniru iskusnog akrobate. U tem muzika zasvira tuš, predjelo se posluži, a kolovođa usijan odlazi na mesto, naručuje vinjak i pita prvog do sebe kad će više ti mladenci, jebo im pas mater.
Najčešća riječ koja izlazi iz usta ljudi u tridesetpetiim, četrdesetim godinama, želeći da se izvuku ili da ne učestvuju u nečemu.
Rastko: Vlado ajde s'nama da bacimo jednu tekmu.
Vlado: E, moj Rastko ne mogu ti ja više, okolile su me godine.
Velika istina koja će te pre ili kasnije udariti u glavu. U šetnji, u kasnoj večeri posle izlaska, u krevetu dok gledaš jutarnji program sa Boškom Jakovljevićem u razdrljenom roze džemperu, na letovanju, na venčanju, ispod kurve u motelu sa noćenjem i doručkom nadomak Guče, udariće te.
Društva u kojima nikad nisi bio prihvaćen, poslovi koje nikad nisi mogao da dobiješ, babe koje u prevozu pilje u tebe da ti izazovu grižu savesti, one sitne finese kojima su te mučile devojke koje nikad nisi mogao da imaš, pare koje si pucao i pucaš na duvan, alkohol i opijate, propaganda koja ti govori da čekaš sutra, jer sutra dolazi puno prilika samo za tebe, ali dana ti ponestaje, a cela zemlja pulsira pod pritiskom kao prepuna čekaonica, dok se, s druge strane šaka ljudi otima za vlast nad stokom kao pijačar za dobar komad mesa, a ti sanjaš činovnički san uljuljkan u kolevku demokratije i slušaš kako govore da je dobro ako ne bude gore i počinješ tako da misliš i shvataš šta se dešava i to ti se ne dopada i onda guraš i zapinješ i znojiš se i stenjući, bez spavanja, stegnutih zuba sasipaš sve samo u korak, pa još jedan korak i napinješ se još jednom, ubeđen da te taj izvlači na površinu, da te oslobađa mehanizma, povlačiš!
I, na kraju, na izmaku snage, a pred sam kraj tvog dana, iscrpljen, izmoren, izlomljen, dok polusvesno teturaš napred, jasno kao svetlo, napokon ugledavaš širu sliku i shvataš.
Igra je nameštena.
I sve vreme si bio zupčanik.
Mermer i granit ne mogu da slušaju, ne mogu da ispredaju naraciju. Kao ni drveni krst, koji će pobosti povrh svih nas kad za to kucne čas.
Ali oni svedoče, tiho i stabilno, kroz decenije...Kad bi klupe, betonske vaze za cveće, umorni četinari ili oronula kapela, mogli da govore... Sigurno bi ispričali najzanimljivije, ali i najtužnije priče o kojima groblja svedoče...
Blatnjavim, uzanim putićem, približavala se starica kose povijene u maramu. Uvlačila se u svoj ištrikani džemper, kako bi izdržala nalete hladnog vetra koji joj naročito iritira kostobolju. Iz svog cegera okačenog o reumatičnu i drhvtavu ruku, izvadila je počasti. Kolače, sok, čokoladu... Ali ne i kafu, jer on nije voleo kafu...
Već trideset godina ona, gotovo svakodnevno, dolazi na ovo mesto. U ovaj hram uspomena, stecište svih njenih briga i noćnih mora. Seda na klupicu pored groba zalivenog u meremer i posmatra sliku svog sina jedinca koja leži na već iskrzanom, požutelom spomeniku. Zatim posmatra polomljeni, osušeni krst na grobu svog muža, grobu zaraslom u korov. Ništa nije učinila kako bi mesto njegovog večnog počinka učinila pristojnim, uglednim. Jer on je kriv, zar ne?! On i njegova rakija! Glavni razlog zbog kojeg je, od njihovog dvadesetogodišnjeg sina, mlade uzdanice, ostala samo moždina, krv i drob razlivena po šinama na koje se bacio.
Steže pesnice, pušta suzu niz lice, i još jednom setno zagleda nasmejanu sliku. Zatim odlazi istim blatnjavim putićem kojim je i došla, kroz groblje čije priče niko neće moći da ispriča…
Vrhunac smaračine u životu svakog pravog nolajfera. Mnogo gore od nema ništa na TV-u. Trenutak kada čovek shvati da je već poskidao sve serije, igrice i filmove koji su ga zanimali, da je sve iole interesantne klipove na jutjubu odgledao već x puta, da je već prečešljao sve moguće porno sajtove i išamarao majmuna na sve moguće morbidarije od hentaia do animal pornjave. Najbolnije moguće iskustvo za sve one koji 25 sati dnevno provode čkiljeći u monitor. Nema ništa na TV-u? To te nikad nije ni zanimalo. Nemaš ribu? Zabole te, pa čemu služe porno sajtovi zaboga? Ortaci su te zaboravili? Ko ih jebe! Ali kada nema ništa na netu, eeeee, to je već pakao. Jer za "nema ništa na TV-u" uvek postoji alternativa.
Ćale: Nema ništa na TV-u, odo ja do kafane.
Sin: Nema ništa na netu, odo ja da se obesim!
Radnik koji ima toliko malu platu da je svima sumnjivo odakle ima i za cigare a kamoli za hranu i odeću.
Nedeljko Bajić Baja i Voja Nedeljković.
Oni su postali od jedinstvenog živog bića, pranedeljčine, tj, deljčine.
Onda se deljčina mitotički podelila i nastale su dve srazmerne jedinke - nedeljčine, što znači da se one neće deliti u bližoj budućnosti.
Скуп болесних, морбидних и напаћених људи који се пријаве за публику да би аплаудирали и величали несрећне тренутке из живота појединца.
Rasol.
- Uh, ala sam se sinoć otkinuo! Ženo, deder dodaj malo rasola da se vratim međ' žive!
- More, kakav si bio, umalo ti mišomor nisam dala, govedo pijano!
Činjenica je da dok normalni muškarci razlikuju onu paletu boja koja se uči u najranijim godinama života (od bele do crne), žene razlikuju oko 934518 različitih boja i nijansi - od miš sive, boje breskve, boje kajsije pa do boje cimeta, metalik zelene, muslimanske zelene, šumske zelene, boje ametista, boje šljive, purpurne ljubičaste nijanse patlidžana ...
Muškarac koji savlada žensku kategorizaciju boja i nijansi neminovno postaje ili gej aktivista ili stilista.
ON : Video sam finu košulju u Ušću. Nisam nosio pare pa idem sutra da kupim.
ONA : Jesi siguran da će ti dobro stajati? Kakav je kroj?
ON : Stajaće mi. Ista je potpuno kao bela koju si mi ti kupila, samo što je plava.
ONA : Kako plava?
ON : Svetlo plava.
ONA : Kako svetlo plava?
ON : Pa svetlo plava, pobogu! Nije tamno plava, nije teget nego je svetla!
ONA : Znači nije šerpa plava! Dobro je!
ON : Šerpa nije boja nego kuhinjski sud a košulja je svetla!
ONA : Da nije onako zagasito plava, golubije plava?
ON : Golubovi su, ako mene pitaš, sivi a košulja je plava. Baš svetlo plava!
ONA : Znači nebo plava?
ON : Da, može se reći, boje neba!
ONA : Da nije ipak bebi plava? Slušam te! Nebo plava ili bebi plava?
ON : Jebote, otkud znam! Svetlo plava!
ONA : Pa šta si gledao kad ne znaš! Da nije Šešelj plava?
ON : Jel' tebi dobro? Šta je Šešelj plava?
ONA : Kako ne znaš? Priseti se kakve je on košulje nosio dok je bio u Srbiji ili još bolje - pogledaj na netu. Plave, na kratke rukave, pa obrati pažnju na nijansu. Znaš kad da je pričao da mu to žena bira jer mu se navodno slažu uz oči i lepo mu stoje. Mrzim tu boju, nemoj to da kupiš!
ON : Ja stvarno ne znam o čemu ti govoriš, boja je baš lepa!
ONA : Baš lepa? Da nije onda rojal plava?
ON : Predajem se! Kupiću opet belu, samo prestani!
ONA : Snežno belu, prljavo belu, cink belu ili olovo belu? A?
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.