Konstruktivni razgovor sa elementima destruktivne sile.
Цирка седам светих дана током којих сваки правоверни и просвећени грађанин Београда измили из свог мемљивог стана и присуствује културном догађају првог реда у Београду. Идеална прилика припадника речене скупине са интернет-конекцијом да искаже сву снагу и живост сопственог снобизмом. Како се сваке године на сајму појављују, сходно законима тржишта, старлете и сличне појаве, сваки поштени припадник наведене групе ће искористити прилику да на интернету искаже згражавање над њиховим постојањем. Те старлете и сличне појаве, оне њега гуше, оне помрачују његове широке видике, оне искачу лично њему из фрижидера и сипају му шећер у сајамски еспресо од 300 динара иако је он наручио заслађени. Сваки поштени припадник речене скупине са интернет конекцију неће пропустити прилику евентуално окачи свој апсолутно оригинални избор квалитетних књига из широког опуса који му сајам нуди (опуси Буковског, Шантића, Дучића, Андрића, Селимовића, покоји руски класик, књиге из серијала Хари Потер и сл). Неписани кодекс прописује и постављање слика великих светских библиотека, у којима поштени посетилац сајма сања да спава сваки пут када затвори своје уморне очи. Исти кодекс прописује и описивање како припадник речене скупине ужива у књигама: он ужива у њиховом мирису, додиру, укусу; он их мирише, он их њежно мази свако вече пред спавање, он их лиже док замишља како се љуби са Аном Карењином. Прави љубитељ ће описати и како се згражава над развојем чудовишта званог интернет и како се нада да ће формати попут pdf-a угинути брзом, али болном, смрћу.
Када се једном наврши тих седам светих и брзих дана, припадник речене скупине ће се вратити својој свакодневици постављања слика библиотека и ритвитовању измишљених цитата Селимовића и Андрића, окружен прегрубим светом за његову сензибилну душу.
(Ловћен, 1845)
Његош: Ево, Шћепане, доврших Лучу микрокозму. Да је однесеш у Беч, да видимо може ли се што учињет' по питању штампе.
Шћепан: Аух честити владико, ништа Ви ово не ваља, ццц. Ви канда нисте били на овогодишњем Сајму књига у Београду, па нијесте видјели да се сада свуда морају цитирати Гете и Шилер.
Његош: Ти што пријатељу...
Шћепан: Ништа Ви ово не ваља, кад Ви кажем... Ја ћу одњет' ово писаније, али слаба вајда, кад Ви кажем, немате Ви тај сензибилитет ко ја, док не кушате пљескавицу на Сајму није то то.
Porodili ste četvorke, doživeli dvostruki prelom noge, bili na gastroskopiji, pažljivo odslušali celokupno predavanje profesora na času Ustav i Prava građana. U prevodu mislili ste da ste spoznali pojam bol u svim njegovim modalitetima. A onda ste otišli kod zubara da vam izvadi živac.
I tako odete vi kod zubara naterni mukom koji proizvodi šestica gore desno da bi vam gosn. Mengele pažlivo promatrajući vaš slučaj i istovremeno sređujući svoju sado-mazo aparaturu rekao da je neophodno umrtviti problematični zub, dakle izvaditi živac iz istog.
A čika zuba to radi sa nekim turpijicama kojih ima pun kurac raznih boja i veličina, i on se onda zagleda u tu gomilicu i birka onako sa sve sve smeškom radosan zbog bogatstva izbora koji je pred njim i onda izabere jednu, pa se ti obraduješ jer je izabrao najmanju, a kasnije saznaš da su bol i veličina turpijice obrnuto proporcionalne veličine, i onda priđe i počne da struže i struže, i posle sat vremena radosno kaže: "super, završili smo", a ti kroz zakrvavljena usta kažeš: "zar već?", a on kaže: "da,da ostala su nam samo još dva živca u tom zubu" i ti onda uzmeš iglu za anesteziju i zabodeš mu u oko i tako......
Razmišljam nešto.
Gledam šta bi mogao da radim.
Uradiću to i to.
- Nešto kontam, moram da počnem nešto da radim.
--------------------------------
- Nešto kontam, ubiću nekog, jebeš mi sve.
Rekao ti je, i uvek će ti i dalje postavljati ovo retoričko pitanje pre nego što krene da priča nastavak uglavnom nestvarnog događaja koje je sam prošao i preživeo.
- E hajde ovde da kopamo za bunar, aparat kaže da ovde ima vode.
- Ćut' tu balavac, bacaj to sokoćalo, ja ću ti kažem gde da kopaš, jer ne znam dal' sam vam nekad pričao ja sam bio zadužen tokom rata da tražim vodu, samo stanem nogom osetim, kažem kopaj ovde, odma izvire ko' Nijagara.
Sociološki fenomen koji se može primetiti kod muške i ženske populacije uzrasta 7-77 godina, kojim se na neuobičajen način iskazuje naklonost. Ipak, žene to nekako zadržavaju u svom krugu, dok muškarci nikako ne brinu za okolinu i prilike. Odlikuje se izrazito nepotrebnim psovanjem i vređanjem, a sve valjda u nedostatku smislenih tema i razgovora. Što je prijateljstvo duže i dublje, to je i vređanje gore. Rečnik se kreće od protivprirodnog bluda, pa sve do najbrutalnijih uvreda i psovki na račun dobrog nam prijatelja. Pod uticajem alkohola i opijata efekat se samo pojačava. Nezavisnom posmatraču sa strane se može učiniti da su dve ili više strana u teškoj svađi, ali pažljivim analiziranjem izgovora, može se zaključiti da ljubav zapravo cveta.
- de si debeli pederu..
- de si ćelava nakazo..
- puši kurac...
- jedi govna...
- da stavim kafu?
- ae...
Eksesivna utilitarizacija verbalnih ekspresija anglosaksonskog ili latinskog porekla, preciznije. Persone koje žele da envajronment misli da imaju suficit inteligencije, frekventno utilizuju nedomicilne verbalne ekspresije.
... odnosno: prekomerno korisćenje reči anglosaksonskog (ili latinskog porekla tačnije), tamo gde je to potpuno nepotrebno (budalo, dođi sebi i pričaj normalno, jebem te u usta i jezik). Šaban koji hoće da okolina misli da je pametan do jaja, koristi reči koje su i njemu nerazumljive.
Tvoji mentalni aparatus je inferioran. Degutantno je komunicirati sa personom koja je do tog ekstenta pretenciozna, a konsekvenca toga je da su moji kapaciteti za konverzaciju sa tobom insuficijentni.
... odnosno: Ne mogu da shvatim koja si ti debilčina. Jebote, ideš mi na kurac i ne mogu više da te slušam. Šupičku materinu!!!
Ona je sisata i jebozovna, ali, pak, nevina i visokomoralna dvadesetogodišnjakinja koja upada u nevolju (ostane siroče, izgubi se u šumi i pukne joj bretela od pritiska nabujalih dojki). Dolazi naš junak, jebač prve klase tumora veličine fudbalskih lopti umesto bicepsa i ljubavnog tepiha gustog kao tkanje zlatiborskih čaraparki koji poseduje neverovatnu sposobnost da razodene ženku jednim pokretom ruke. Svoj penis zove muškošću (umesto, na primer, toljaga, prangija i mesnati buzdovan). Pred njim druge žene padaju kao Italijani u šesnaestercu, ali ne i naša junakinja koja se podaje tek kada se uveri da je uber-jebač dostojan njenih telesnih tečnosti. Zlobnici ih ometaju u njihovom pohodu na hepi-end koji obično sledi nakon dugoga zapleta: pobačaja, kvazi-silovanja u braku, pobačaja, rata, pobačaja, prevare, pobačaja, vasektomije i pobačaja.
Džulija: Edvarde, trudna sam!
Edvard: Ali to je četvrti put ove nedelje.
Starletoidna prakljača, noćom fabulozna silikonjara pri poznatom splavu na ušću dveju reka, jutrom razgužena prašinarka koja plaši ribolovce ranoranioce na keju.
Idi u pičku materinu.
- Jel' grize, čiča, a?
- Grize, grize...al' malo suUUU AL' ME PREPADE JEBOTEBOG ODAKLE TI ISPADE SAD?!
- Tu, sa splava...nego...Može pušenje, matori, neam za taksi?
- Eo ti 500 dinara, ćero, i beži dok mi svu ribu iz Save i Dunava nisi poplašila!!
Кретен. Фигура тоталног промашаја. Људи који су изгубили своју утакмицу са мозгом и рационалним потезима, прокоцкали сваку шансу да остану у лиги, па сада играју само како би осталима засрали добар пласман.
- Е какав ти је онај другар Мића? Мало сам пустила влагу на њега...
- Мића? Он ти је бре пораз човечанства. Толико је бистар да мисли да је "Цигани лете у небо" званични назив прекоокеанске турнеје Љубе Аличића.
*****************************************************************************
- И шта си рекао Љубици где сам?
- Па рекао сам да си са Милицом...
- Па јбт, стварно си кретен! Ти си бре пораз човечанства! Јесмо се лепо договорили и усагласили: Отишао сам код бабе да ми оправи алтернатор, па после са њом и са тетка Станом на мото скуп!? Е бре, никакве користи од тебе! Имаш ли ти имало свести?
- Мојне бити закерони. Пих, ко да не можеш да нађеш другу жену и направиш нову децу...
Bez posla.
- Šta 'š ti ovde u ovo doba dana?
- Ma šef me nasadio privremeno na klupu, a što, jebem li ga. Kaže da se odmorim i dobro razmislim o svojoj budućnosti. Mlada sam, kaže lepa sam, zašto bih trunula u kancelariji za računarom?!
- A...
----------------------
(a za to vreme, u obližnjem parku)
Pu jebem ti život, nema čovek gde dupe da spusti! Sve klupe zauzete!
Seka Aleksić iz najboljih dana. Sad se primila na teretanu, doduše, jebiga.
- Može li neki eksluzivitet za ovaj intervju?
- Hočete da vidite kako tverkujem?
- Evo, samo da kamerman i ja odemo na bezbednu udaljenost... može sad!
Od Benita, preko Džoni Sinsa, pa sve do Neše Manijaka i Dragana Markovića; ima nešto u ćelavim ljudima što nas tera da sa uživanjem primamo njihov kurac.
Još ako je ispod izglancane glave telo zbog kojeg bi i Krang prodao Tehnodrom utisak alfa domaćina je potpun.
On zna kako se tovi vepar. On zna kako se jebu žene. Zna kako se jebu ljudi. On zna kako se prave pare. Kako se deca i penzioneri vode na besplatne ekskuzije i kako se šamara veterinar kad umre noj u zoološkom vrtu.
Jednostavno zna stvari, zna život.
Svojom čvrstom, za razliku od tuđe ruke, zna da češe svrab.
Apsolutno zabranjeno voće. Forbidden! Odbij, objekat pod video nadzorom! Ukoliko imaš imalo karaktera, morala i principijalnosti, nećeš je gledati kao seksualni objekat, nego kao ono što ona zaista i jeste - sestra najboljeg ortaka. Ništa više, ništa manje.
Jeste, u početku je mala i slatka, ispali joj mlečni zubići, ima roze mašnicu u kosi, šarenu haljinicu koju joj je majka kupila i crvene sandalice. Ometa vas dok igrate PES, hoće da ide sa vama na basket, plače ako je ne vodite u šetnju, ma i u grad bi da vas prati, čisto iz znatiželje, da vidi šta vi to tamo radite. Sve je to lepo.
Ali ona raste. I razvija se. Bogme, lepo se razvija. I onda ćeš jednog dana, dok ti ortak bude trknuo do prodavnice da kupi kevi prašak za pecivo, ostati sa njom sam u sobi. Naravno, imaćete o čemo da pričate, samo što ćeš uhvatiti sebe da je sve manje gledaš u oči, a sve više u grudi. Ili u dupe, kada se okrene da vam dohvati čokoladu da vas posluži. Unutrašnji šamar! Trgni se! Jebote, ona je sestra tvog najboljeg ortaka. SE-STRA NAJ-BO-LJEG OR-TA-KA! On je i onako ljubomoran na sve muškarce u njenoj blizini, šta ti to treba? Da izgubiš ortaka zbog ove male... Joj, kakvi mala, gledaj kol'ke sis... ALO! Pogled u oči i ne razmišlj... Hmmm, nikad nisam primetio kako lepe zelene oči im... BRE! U čelo! Pogled u čelo i razmišljaj o nečemu neseksi. Baba! I deda! Baba i deda rade u bašti. One stvari! Baba i deda rade u bašti one stvari! To je to! Jes malo bolesno, al' deluje...
Može da bude izbeglica ali ređe i oni su se povezali kao creva većinom. Čovek bez korena, bez igde ikoga sam u tihoj noći. Koren u kamen slabo ide, neće. Ide plitko, ispod površine dovoljno da drvo životari ali i najmanji povetarac ga čupa na zdravo.
- E brate je l imaš nekog molera, treba da gletujem nešto?
- Imam, zvaću ga...
- A je l imaš nekoga da prodam neki stari regal?
- Imam, zvaću ga...
- A je l imaš nekoga da mi zameni grejače na kolima, teško pal...
- Druže je l si ti rastao na kamenu?
- Pa ja sam sa Kosova brate.
Леба, салама и кечап. Три чаробна састојка који, уједињени, дају довољно енергије да изгураш дан. За даном. Леб је ту да обезбеди угљене хидрате, саламура представља веома квалитетан извор протеина, док кечап своју улогу у оброку игра тако што подмаже залогај како би лакше склизнуо низ гушу, таман толико да се не задавиш, сиротињо.
Без обзира на стање у држави које све више подсећа на Мексико, милион незапослених и још два пута толико оних који диринче од јутра до сутра за минималац, на гломазне, споре и троме институције, на процват криминала, корупције и сиве економије, на контејнере који су толико запоседнути да им више не можеш ни прићи да бациш смеће, већ мораш да се у маниру Леброна Џејмса добацујеш са двадес' метери, на ријалитије као врхунац културних дешавања, на сечу плата и пензија и опште безнађе и психичко посрнуће, народ ипак није заборавио оно што је изнад свега наведеног, за њега најважније.
А, то је вихор и колоплет религије и национализма, сервиране од стране спреге државе и цркве, који из пепела уздижу духовну беду овог народа својим идолопоклонским песмицама, религијским баронијама, празним обећањима и бајкама о рају, што на овом, што на оном измаштаном свету, док вам за сво то време цегер секу и једни и други, односећи вам живот испред носа.
Но, верујте - биће боље.
- Добро јутро, г-ђа Маро.
- Добро јутро. Стандардно?
- Јашта него. Свето тројство! Али овај пут алпску, контам да се случајно нађе и неки комад меса у њој, жале се колеге да из дупета емитујем циклон-б, почели су да ме избегавају, кажу страхују за своје животе.
................................
Појте му, Срби
Песму и утројте!
................................
Не крстимо се нити поздрављамо бадава са три прста. Зна Србин шта га је сачувало у најтежим временима. Зидарски сендвич!
Pederska zamena za hvala. Ne znam da l' je iko ikad dobio to pivo.
-... i to ti je to.
-Do jaja matori. Imaš pivo.
-Da se nosiš u kurac, znaš! Sat vremena se ovde zajebavam s tobom i ni hvala ne dobijem nego to nepostojeće pivo. Oćeš da ti ga naguram u dupe, a? Jesi imao nekad nepostojeće pivo nagurano u dupe?
Tinejdžerka koja mora da se ponaša kao odrasla osoba da bi odrasli koji su izašli mogli da se ponašaju kao tinejdžeri.
Кукати. Жалити се на лошу срећу, беспарицу и трагичан љубавни живот.
Мирољуб Брзаковић - Брзи је певач, који је хитовима Неће ме, па неће, Превари ме живот и Подигла ме из пепела стекао енормну популарност. У овим песмама је Брзи певао о социјалној проблематици тадашњег друштва, која је и данас веома присутна на нашим просторима. Те његове песме, које су мешавина новокомпоноване музике и књижевног реализма, уз Бољи живот Синише Павића, представљају уметничка остварења, која и после 20 година показују да се мало тога или чак ништа није променило.
Када се Брзи полако повлачио са сцене, није се појавио нико да преузме тај тренд и да га популаризује, што је Саши Поповићу омогућило да спроведе своју реформу новокомпоноване музике и одведе је на неку скроз другу страну.
Министар Ђорђе Генчић: Ваше величанство, ваш отац, Његово величанство Краљ Милан је прокоцкао сву кинту за унапређење војске и запалио за Букурешт. Нема намеру да се враћа. Начелник штаба тврди да ћемо морати да распустимо велики број војника, јер нема пара за њихове најосновније потребе.
Краљ Александар Обреновић: Немојте сад, господине Генчићу, да ми препричавате песме Брзог. Таман сам намеравао да попијем пивце и опустим се с једном дворском дамом, ако ме разумете, а ви ми кварите расположење.
Did you mean Vukajlija?
Google · 17. April 2015.