
Došla baba iz Švabije! I donijela poklon! Prije dvije godine kad je dolazila donijela neke predrkane adidaske, cijela škola se okretala. Mora da su ovaj put najke ili moltenka basketara. Zna baba šta valja.
- Vidi šta je tebi tvoja baka donijela... Čula sam da si dobar u školi, da će biti nešto od tebe. Za tebe, sine, Waterman olovka, al da je koristiš samo za potpisivanje milionskih ugovora, znaš.
Koji kurčev milionski ugovor? Jedino potpisivanje na koje si mislio je bilo potpisivanje moltenke flomasterom. Olovka jeste lijepa, sija se, pa još gravirana kutija... A, košta koliko lopta i najke zajedno. U tvom trinaestogodišnjem mozgu takva olovka je bezvrijedna. Zahvaljuješ se kurtoazno babi i ostavljaš je u fioku da godinama skuplja prašinu pošto ti majka ne da ni u školu da je poneseš da ti je neko ne ukrade.
Prođu godine. I tebe usere kako te nikad usralo nije. Isus je pretvorio vodu u vino, ti si pretvorio balvane u evre. Dolazi sutra Kuvajćanin na potpisivanje ugovora. 50 šlepera robe x 11000 evra x 1,95583 po srednjem kursu Centralne Banke BiH = 1 075 706,50 KM. Milionski ugovor. U markama, ali milionski. Vadiš kutiju sa olovkom iz fioke, otresaš prašinu i stavljaš je u džep sakoa uz konstataciju da baba mora da je bila vještica kad je pogodila da će ti zatrebati. BABA ZNA!
- Milivoje!
- Reci, gazda!
- Imaš li olovku da potpišem ugovor? Hitno, dok se ovaj nije predomislio.
- Imam ovu "Dani kosidbe GLASINAC 2016." al nećeš valjda s njom? Gledaj njegove, sija se ko mačije mudo.
- Imam ja još bolju, ali ne znam da je otvorim. Jebem te, baba...
Последњи степен ваљаности нечега, онако народски речено.
-Да те посаветује твој ћаћа сине драги, иди ти лепо у вариоце ту је масна плата, какво сад студирање, неће се фабрика филозофије отворити па да уписујеш та говна!
----------------------------------------------------------------------------------------------------
-Синоћ је пола насеља чуло ону масну шамарчину што си добио од Мире, ниси
требао да штедиш на изолацији јебига, образ би сачувао, мислим не од шамара него овако хехе.
---------------------------------------------------------------------------------------------------
-Нема везе што си ми јебао жену кумашине, мало ћемо се тући па идемо на масну пивчугу да се помиримо, може ли?
-Може али само ако после ти јебеш моју, кум није дугме мајкуму, зна се неки ред.
----------------------------------------------------------------------------------------------------
Желиш велики, масан курац? Оствари свој сан овом методом >>>KLIK
Cigare savijene od čudnog smrdljivog duvana koji odiše svom divotom arome zapaljenog sena.
U 4 ujutru posle dobre terevenke:
-Imaš li pljuge?
-Samo ove ćalove balirane?
-Daj jbg, nisam ni planirao da ostavim pluća deci u amanet.
Ove cigare obično prati obilan kašalj kao da je Perun jeo bunike.
Najviši stepen aseksualnosti osobe suprotnog pola.
- Gde si ti do sad i šta ti se desilo, vidi na šta ličiš?
- Mani me. Izašao ja napolje da pišam kad eto ti je Zorka Riberi iza ćoška kao poručena i kaže bacaj to iz ruku! Brate, kao da je pipnula pužu rogove, počeo sam da pišam iznutra i sad curim kao probušena kofa.
Другачији доживљај нечега, промена из корена, апсолутна контра.
-А кој' ће ти бибер?
-Кој' ће ми бибер, па где си ти видела чорбу без бибера?
-Ту је целер, бели лук, црни лук, ђумбир, све даје оно што ти даје и бибер!
-Тебра жено божија пробај ово.
-(слурп) Фино је.
-(додаје мало бибера, промеша) Пробај сад.
-(слурп) Ајдукурац, друга димензија. Тако ми и треба када смо бабу депортовали у дом.
-И то у 60-ој, јебем вам матер скоројевићку.
Dve stvari na koje se usredsredimo kad razgovaramo sa pametnim, elokventnim i obrazovanim ženama.
- Ova Mileva baš rastura fiziku... Čuo sam da je na pragu epohalnog otkrića...
- Da, već duže proučavam njen lik i telo.
- Misliš, lik i delo, Alberte?
- Ne, mislim da je jebem.
Исконски капитализам у души нашег човека, пониклог на тековинама комунизма и пароле "туђе нећемо своје не дамо". Најискреније схватање власништа и капитала као јединог вредног ако је искључиво у личном власништву, било да је у питању особа, ствар, или непокретност.
Село Кљајићево, лета господњег 2007.
мама: Јачеее! Ах!
тата: Уаох!
син: Силази са моје матере! Силази! Шта јој то радиш?!
мама: Аајмее, срамоте!
тата: А не би сад сиша' са ње ни да је моја, а не твоја!
---------------------------------------------------------------------------
- Вечерас ћу обући ову хаљину.
- Откуд ти то?
- Џорала сам се са Милицом. Ја сам њој дала онај плави комбинезон.
- Заувек?
- Ма не, само за вечерас, да не идемо увек у истом.
- Јој сине, чувај то боље него да је твоје! Немој да је залијеш вином, па да морамо нову узимати.
- Хоћу, мамо. Не бих је боље пазила ни да је моја.
Савршен и друштвено коректан поклон којим родитељи испраћају своју милу девојчицу у брачне воде. Састоји се од регала са два ормара, један за њу, други за њега, са полицом за књиге и местом за телевизор. Обично је ту и столић за кафу, једна фотеља и два лежаја на извлачење, клик-клак фазон. На почетку ће спавати на једном, касније ће делити место за снове за децом... А кад птићи напусте гнездо, опет ће, дебели и стари, имати свако своје место за одмор. У тој соби ће, осим ноћи, проводити и дане, прослављати рођендане, дочекивати госте... Идеална је за мале станове, бар за почетак. А ако им крене, па сазидају кућу, може из комбиноване врло лако да постане дневна, дечија или спаваћа соба, у зависности од потребе.
- Друже директоре, требало би под хитно да уведемо и трећу смену у погон!
- Зашто, друже замениче директора?
- Управо је стигла вест из Светозарева, из фабрике каблова, да ће поводом две деценије рада свим запосленима који до краја децембра 1975. године напуне више од десет година радног стажа бити додељени станови!
- Је л' то одлучено на збору радника?
- Јесте!
- Ух! Тај ће пример следити и друге фабрике. Уводи трећу смену и реци Милени да нацрта још једну врсту комбиноване собе. Нек буде бар две за избор.
- Друже директоре, овај, знате ли ви да до тада и ја пуним преко десет година?
- Знам, знам, друже замениче директора. Ти оно имаш једно дете? Може трособан, 83 квадрата?
Čru turska kafa. Crna kao sultanova pubična regija, gorka kao zulum, omiljena samo među pravim ljubiteljima ovog napitka, jer se usled trostrukog vrenja pravi ukus zrna više ni ne oseća od prekomerne gorčine. Zbog dvostrukog odvajanja pene u šoljice pre serviranja, gde se tek sa trećom penom čitav sadržaj sipa u šoljicu, spremanje ove kafe traje ugodnih 500 godina.
Navodno tradicionalna kafa kakvu je spremaju i Turci, koji inače ne piju ništa slično, al' dobro sad.
- Stižem, brate, donosim liste iz Meridijana.
- Kul, kul. Da stavljam kafu?
- Može, ali nemoj onu tvoju crnac umočio nogu providnu, molim te.
- Ne brini, sulejmanka za tebe samo!
Poslednji u selu napravio zasad malina, krenuo sa reciklažnim poslom tek kad je video koliko se tu zarađuje, učlanio se u političku stranku nakon što su sva radna mesta već izmišljena.
Osoba koja je krenula u neku "isplativu" poslovnu avanturu , ne razmišljajući o tome da je već totalno zasićeno tržište. Čuo čovek da je to dobar biznis pa uleteo, taman na radost savetnicima koji jedva čekaju da nekom uvale dobar komad placa kojim će proći autoput pa će država debelo platiti za tu zemlju.
- Tebra! Napisao sam treću defku na vukajliji! Imam osam pluseva!
- Na čemu si napisao?
- Na vukajliji, bre!
- Aaaaa, to onaj stari sajt, močvara zeleno?
- Jedi govna, Brus i Agilni mi dali pozitivne komentare, sad samo još da mi SMarko odabere!
Imaginarni prostor oskudnih dimenzija, gusto ispunjen agresivnim ološem, u kome naivni mučenik, po pravilu, mora obitavati, eventualno samo proći.
- Gde ćeš, bre, ti u politiku, crni sine, u taj osinjak, znaš i sam kolko si nesposoban?
- Ali, tata, jedan čovek me lično pozvao.
Par ortaka koji ne znaju šta će od sebe, pa objave da su organizacija.
Pera: Dozvolite da prenesem zajednički stav celokupnog Udruženja ljubitelja Smederevskog piva: gašenje ovog brenda predstavlja težak udarac za srpsku ekonomiju...
Mika: Ne seri, Pero, ti i Laza niste nikakvo udruženje. A i to pivo niko više nije hteo da kupuje.
Svijet je ovaj tiran tiraninu a kamoli duši blagorodnoj, a naš ti je čovjek goluždravi tužna tica iskrivljena lika i poklonik sjaja svakakvoga, u vekovnoj borbi bednik: gura jadnik da uniđe u prvi kanal i jarugu pakla, da oseti miro original parfijuma svežeg mongolskoga, al stalno bi vraćan od profesionalnih izbacivača što ga prezru, nemilog pogleda, bez ozlijeda, ne udostojivši ga, ni objašnjenja ni razloga, pa se na kraju mučenik i preda:
Pređe u drugi kolosek, odijel za sirotinju, traka za spora vozila, traka zaustavna, zabrana prilaska Leni Kovačević, ukrajinski zejtin, estonski riblji ćevapi, sardele Beograd Rijeka Crnojevića, Narodna kuhinja je ok stvar, mandarine s neba pale naša vrata zatrpale.
I uvide naš junak, baš na dan svetoga Ivana L. Lalića, da korak ne može održati sa svim tim belosvetskim sjajem i šljaštanjem svuda okolo, sa potražnjom i ponudom, da redovno gubi, ispada smiješan, neprilagođen i nedostojan preliva sjajnih pogleda koji ga potvrđuju kao člana čopora. Uviđajući dakle svoj poraz, pritešnjen, on rešenje konačno nađe u preziranju svih tih carskih mrvica lažne kinske krune, baca izbledelu od pranja porfiru i zaključava se na Mansardu, pali tv lampaš crno beli, pušta Drugi, zaglavljuje dugme na daljinskom i frlja ga negde na tavan.
I od toga dana blagosloveno gasi dotadašnji godinama sklapani nakaradni razum i polako se budi ono iskonsko kulturno siortinjsko u njemu – period inkubacije nekoliko nedelja – čisti se kulturom ko kefirom i semenjem lana, kenja zavijutke skočkova, skida sve naslage visokorezolutne pohotnosti žudnje koja nikad nije mogla, uvek gladna, da se ispuni.
E eto me pijem 7 kafi na dan 28 cigareta i 19 votki, čuveno pravilo 7-28-19, koje ustvari označava 28. jul 1919. kad je Toša Manojlovič poručivši špircer poždrignuo u kafani, u Moskvi, u Beogradu, onda pustim Drugi i surfujem na kulturi: Trezor, manjine, oslobođene mečke, kulutra, hemijski eksperimetni, Branislav Radivojša Platiša, Vavilon, Tv mreža, Čitanje pozorišta, Kulturni dodatak, Metropolis, Izbor beloruske poezije na romskom, onda otvorim prozor da prhne iz ruke stvorena ofucana gugutka umazanih krila naftom i uđe snježna princeza Bojana Maljović da sredi po kući, isprazni pepeljare i zadovolji neke čisto ancilarne ljubavne potrebe, posle je otpremim mesecu nazad dok njen otac Branimir Brstina pomalo nervozno šilji brke u oblaku i govori ajde ajde.
Kvalitativni nivo činjenja koji za rezultat ima dela ukrašena nevidljivim brilijantima. Realizovati bez greške, iskontrirati traljavosti i površnosti veštinom. Pristojno rečeno - ojebati snažno.
U stvari se pojavio kao zaostavština filma "Briljantin", tj. njegovog prevoda, u kojem se Džontra macka svinjskom mašću kako bi mu kosa bila sjajna, te kao i sve, izraz u upotrebi briljira dodatno ako se koristi kod suštih suprotnosti dijamantima, suvom zlatu, brilijantima...
- E, pozdravila te Slavica?
- Koja Slavica?
- Moga kurca glavica.
- Brate, briljiraš tim forama još od prvog nam bežanja s časa pre dvaes dina. Bravo za tebe.
--------------------------------------------------
Konceptualni umetnik izbriljirao - umazao govnima sedište mesnog odbora vladajuće stranke.
--------------------------------------------------
- Hoću nešto da probaš! Zažmuri!
- Ajd...
- Zagriziiii...
- Mmm...
- Aa, šta kažeš?
- Navikao sam da u kuhinji briljiraš, pa je i ovo briljantno!
- Pa baš to! Leba, masti, aleva.
Коначно прећи на кувану храну. Такорећи на јело са кашике. Најчешће резервисан као негативан комплимент младим домаћицама које се још увек нису снашле у свету кувања, па им се све своди на нешто брзо и најчешће суво. Ипак треба бити опрезан са давањем истог, јер се могу добити санкције у виду кауча и сувоће у наредном периоду.
- Ух што сам се данас одвалио на послу, шта има за ручак?
- Пасуљ.
- Пасуљ, чекај, чекај, Пасуљ као ПАСУЉ, мислим оно чорбасто јело?
- Па ти ко да никада ниси јео пасуљ?
- Па види откад сам у браку са тобом немамо кашика у кући.
- Где ћеш то?
- Идем да отворим онај шампањац што чувамо од свадбе, :звук отварања боце:
дај чашу овамо, нек смо и ми крстили дубоке тањире.
--мало касније--
- Е мама, хвала ти за пасуљ, него, сарма се беше прави са купусом?
Stara narodna koja se odnosi na ljude kojima nikad ništa nije potaman. Smetaju im vrućine, vetar organski ne podnose, kiša ih smara, ako je lep novembarski dan, onda "otkud sunce u novembru" pa im se manta u glavi... Ne valja im nijedna vlast, nijedan sistem; ne vole tenis jer je "pederski sport", a fudbal "jer je sve namešteno"...
Znate takve, ima ih na svakom koraku. Takvome ugoditi je nemoguća misija.
- To, mili, tooo... ...Šta bi?
- Ajde ti malo na mene, nažuljah kolena...
- Mmmm, može. Valja li ovako? Ahhh...
- Valja... Ček', stani, pokrenuo mi se šulj. Ajmo u kiflu.
- Ajde de... Stani, ne u tu rupu... E tako... Mmmmm...
- E, ovako je dobro... ...Jedino što se živ oznojah, sav mi se stomak ulepio... Puf... ...e, kuda ćeš sad?
- Po vibrator! Dok se tebi ugodi, mogla sam triput s mojim malim pomoćnikom...
Govori se za kampanjca koji apsolutno sve uči napamet: ranije je to bila i navedena literatura na kraju knjige, a danas u vreme Viki i ostalih pedija, reklame koje se vrte na vrhu stranice.
Bazirano na istinitom događaju
Laza: Veliki srpski naučnik Mihajlo Pupin rođen je 1858. godine u Banatskom Idvoru, čuven je po patentiranju telefonskog kalema, a na promociji dotičnog je izjavio: "Priložite 10 dolara za naš zajednički projekat!".
U subotu, 27. novembra 2010. u Klubu studenata tehnike biće održana smotra sadržaja popularnog šaljivog sajta. Vukajlija je mesto gde se Internet zajednica okuplja kako bi na duhovit i originalan način definisala reči i izraze, sleng termine, našu svakodnevnicu i aktuelne događaje, po paroli - „Ovde možete da definišete sve ono što ste oduvek želeli, a nije imao ko da vas pita”.
Mondo · 25. Novembar 2010.