
Umetnički odgovor podgojene jedinke muškog roda na pomen njegove stomačine.
Brate, na šta to ličiš, jebem ti sunce! pa sećam se kad si igr'o fudbal, pločice su ti se videle, bio si utegnut ko golf dvojka tdi!!
Jebi ga matori, fakultet je pri kraju, pa moram da imam podlogu za kravatu.
Najblaži, gotovo i neprimjetan (pod uvjetom da ga neko drugi ne spomene) osjećaj "post-raskidne" nostalgije za nekom osobom.
- E, matori, a što si ti sam? Gdje ti je riba, a?
- Koja?
- Kako koja, pa Marina!?
- Aha...
- Nismo vise skupa, ali moj šlic je za nju uvijek otkopčan.
Zaključak koji ti nametne ona mrva kompleksa koja se zapatila negde između manjka estetske ambicije i jutarnjeg pogleda ka ogledalu. Žal za tih pola sata vežbanja dnevno umesto kojih si neverovatno dosledno i temeljno mrsio muda levicom i proučavao strukturu plafona.
Dok na plaži ležiš na leđima kao odvaljena pornićarka posle celodnevnog snimanja orgija i preko pivske stomačine gledaš svoju devojku kako ustaje da ti donese mekiku sa ljutim kečapom i još jedno pivo, u kadar ti uleću njeni guzovi koji su se zarumenili i zgužvali od sedenja kao obrazi rošavog Mađara posle ljutog paprikaša. To svakako nije prizor pun erotskog naboja, ali ćuti izraubovana bedevijo -nisi ni ti bolji.
Kasnije, dok žvaljaš mekiku koju su zamastili k'o deca lanac na biciklu, kuješ planove kako sledeće leto nećeš dočekati naduven kao Milutin Mrkonjić jutro posle svinjokolje i kako ćeš već u martu sledeće godine početi da radiš na svojoj telesini. Sanjarenje ti prekida devojka brisanjem kečapa koji je nakapao po dlačurdama na grudima...pališ jak cigar pa ga zaliješ pivčinom i samouvereno počneš:
-Slušaj, šta misliš da mi zajedno krenemo da vežbamo malo...teretana, trčanje, redukovana ishrana... A? Šta misliš?
-Zašto? Ti si meni dobar i ovakav.
-Pa i to što kažeš...
Uvlačenje bujnog stomaka na plaži, par trenutaka pre nego što prođete pored srazmerno bujnih ženskih grudi.
Upoznavanje u fazonu on-mene-zna-ja-njega-ne-znam. Ruši postulat znam-te-znaš-me. Nastaje kada jedna od strana uključena u upoznavanje tvrdi da već poznaje drugu stranu te podseća na prilike u kojima su se sreli.
- Vozdra. Ja sam Marko, sećaš se?
- Ne, brate. Koji Marko?
- Ma Marko iz Tehničke, zvali su me Smare u školi. Možda se sećaš da smo igrali jednom fudbal zajedno.
- Ne znam, Smare, igrao sam fudbal sa mnogo ljudi. Sad bih morao da id...
- Ma sećaš se sigurno. Ti si šutirao, a ja sam igrao rukom, pa si mi ti psovao mrtvu majku, ali nema veze, bilo pa prošlo. Onda smo išli svi ispred dradže na pivo, bio sam i ja, ali sam pio sokić. Mora da se sećaš.
- Smare care, ne mogu da se prisetim, ali si opravdao nadimak iz srednje. Moram palim.
Izreka ljudi koji drže seosku kafanu. Kad se gosti napiju dobro počne makljaža štapovima i gađanje kuglama.
- Je li Mile, što ne dovedeš neku pevaljku u kafanu?
- Si ti normalan?
- Što?
- Kakva bre pevaljka kod mene u kafani je bilijar borilački sport
Statusni simbol modernog srBskog vernika.
- Brate ili bolje rečeno oče, treba li da se prekrstim i poljubim vrata kad ulazim u ovo čudo?
- Zašto!?
- Pa ne znam videh ovaj ikonostas na instrument tabli pa da pitam...
- Ne zezaj me brate znaš da sam veliki vernik.
- Znam da si veliki vernik ali nisi morao ovoliku krstaču da okačiš o retrovizor...ne vidiš saobračajne znake.
- Meni na znake ukazuje Bog...
- A, je l' svetom vodicom pereš šoferku?
- Ne zezaj se sa tim.
- Ma šalim se, šta ti je...nego da imaš karavana mog'o bi i brakove da sklapaš ovde...
- Marš iz auta, bogohulnične nijedan!!!
- Stani bre, iz crkve se ljudi ne isteruju.
Pod smelom pretpostavkom da pesnici "svi u stvari samo jedu govna" i tek rekombinuju inače smisleni sled reči do latentne neprepoznatljivosti, a u cilju prožimanja teksta nekakvom ekstraterestrijalnog mistikom drevnih asirskih zapisa u kamenu, ’90-ih godina u leksikonima i spomenarima danas punoletnog zilja rođeno je SMS pesništvo.
Sociolozi ističu da za uzrokom valja tragati u počecima Top-Shop ere i implantacije ideje Sve možete sami i od kuće. Mentalno izazvani pesnik danas za sebe skromno kaže da je samo medij, a za silu tvrdi da se koreni u Dr. Iggy-u.
Inbox:
CACA
CACA
CACA (detalji prijema: subota 26.02.2011. 03:47)
CACA
Ja uvek šansu davala sam nam,
A ti želeo si da zaboraviš me
I našu ljubav izneverio si
Sad da živim pusti me
Kada da voliš i mene ti znao ni si
Idi tiho iz života mog
Jer ne znam koliko još moćiću.
_____________________________
TV Delta, popodnevni termin za poruke bližnjima u inostranstvu:
FERIKA kada isadjes i ponovo zajedno bude mo mi ja dusu moju dacuti je si dobio cigare ljube te deca i gzim on je isto tvoj ROZIKA
____________________________
Nova poruka od MAMA:
Limuntus kupio si a ja rekla sam ti prašak za pecivo treba mi.
Još jedan dokaz da čak i u 24. veku, posle izmišljene warp brzine, teleportacije, holodeka i najsofisticiranijeg oružija, lek za ćelavost i dalje ne postoji i nikada neće.
Jean-Luc Picard
Pošto ti uzme dobar deo života, uzme ti i pola onoga što si zaradio za to vreme. Da bi poniženje bilo kompletno, moraš da joj platiš da unajmi čoveka da bi te odrala ko mačku. Bliži rod joj je harpija.
Komšija : I dalje ne mogu da verujem da te je ona rospija tako opelješila, posle toliko godina braka.
Žrtva : Šta bre ne možeš da veruješ, imam pola svojih stvari da to dokažem!
Baba sera u operi ili u pozorištu.
- "Tetka, koliko naplaćuješ sa papirom...?"
- "Pardon, mladi gospodine... Nisam ja za Vas "tetka", ja sam toaleta..."
Glavni sistem štekovanja, ako si narkoman sa sela.
Majstor nad majstorima!
Visi naglavačke na plafonu, sere po njemu a ne umaže se nimalo.
Velike crne plastične kese za đubre.
- Dragi, idi kupi kurtone...
- Opaa kurtone a?
- Da, one za godzilu... treba da pobacam neke stvari iz ostave.
Evolucioni tjuning ljudskog tela.
- Mama, mama, deca mi se smeju što imam pileće grudi i kažu mi da sam klempav.
- Boli te kurac sine, ti si aerodinamičniji od njih, a samim tim dok bežiš od robota ljudoždera otpor vazduha je manji i ti si brži, dok ti uši ne dozvoljavaju da se odlepiš od zemlje i postaneš lak plen pterosaurusima... Neka se gone oni u pičku materinu, ti si mamino savršenstvo.
Vrsta kretanja na koje preklopiš kad napustiš spej' šatl i uđeš pijan u kuću, u želji da se nečujno prikradeš do sobe. Nastaje zbog uslova smanjene sile gravitacije.
- Jeli, šta izvodiš ti tim usporenim hodom, ko da slećeš na Mesec?
- Ooo... kevo... tu si?! Nisam te vido...
Izraz koji se koristi za večitog studenta građevinskog fakulteta. Priča se da je upisao fakultet u vreme kada se računalo abakusom i pisalo golubijim perom.
- Brate, koliko li godina ima Rale Školarac?
- Ne znam matori, al priča se da je Kalemegdansku tvrđavu radio za seminarski u drugoj godini.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.