Амин! Нема даље. Небитно да ли се налази у дому здравља, ургентном центру, пошти, суду, станици МУП-а, код адвоката, у социјалном, банци, цркви или код аутомеханичара просечан Србин или Српкиња се на заказан термин позивају и уздају више него Американци на пети амандман.
Свети аргумент у расправама по карактеристичним змијоликим редовима и ненадјебиво-неопозиви аргумент у свађи са шалтерушом. Наоружан недискутабилним аргументом улазиш каубојски у чекаоницу, скенираш погледом присутне обичне смртнике којима по погледу видиш да те се плаше и гангстерским ходом прилазиш шалтеру где изговараш громким, благо промуклим гласом: имам заказано. Људи падају у несвест, шалтеруша ставља кафу и нуди ратлук, чистачице чисте под око тебе као паркет око Мајкла Џордана ономад.
Нема ту хитан случај тамо-вамо и циле-миле, нема падања система, ја бре рођаче имам заказано тад-и-тад и хоћу бре да будем примљен.
Булевар Михаила Пупина бр 42, спрат 2, стан број 24
дум дум дум(ономатопеја лупања на врата)
Крсман: Жаклина отварај!
дум дум дум дум дум(опет)
Крсман: Отварај јебем ли ти сунце калајисано!
дум дум дум
Крсман: Отварај или разваљујем па ћу те тући што сам разваљивао!
Жаклина отвара врата и младић у пубертету посрамљеног погледа користи прилику да изађе
Жаклина: Шта је манијаче, шта лупаш, хоћеш цела зграда да наврне овамо?
Крсман: Колико је сати лепојко?! 5 и 15! А ја сам имао заказано у 5!
Жаклина: Добро бре, па видиш да је дечко у незгодним годинама, ред је да му изађем у сусрет, није два пута умочио...а не ко ти, матора коњина дођеш овде да се по два сата иживљаваш...
Крсман: Ало, имам заказано шта ти није јасно!?
Najveća problematika u američkim filmovima/serijama. Naime, ovu rečenicu je gotovo nemoguće izgovoriti ako x lik tako zaista i ne oseća. Čovek je u stanju da sebi povisi pritisak na 260, dobije padavicu, prolivčinu i gonoreju;stiska se, ispadaju zubi, prostata zabrinjava...ali ne. On neće reći "Volim te" ako to zaista nije tako. Dobiće pedalu u dupe od najbolje pičke, prekinuće vezu sa švedskom groficom, razvešće se od žene (znajući da će mu na sudu ostaviti samo par gaća i siledžijku) ali neće uspeti da kaže TU rečenicu.
Posle pedalisanja, on u sobi plače i urla u jastuk, sluša Green Day..ali on ne bi mogao da slaže.
Interesantno, na trusnom Balkanu problematika ove rečenice nikada nije dovedena u pitanje niti je predstavljala veliku moralnu dilemu.
Orson Hodž: Bri, da li me voliš?
Bri: (kreću suze) Orsone ja...ovaj...ja te...(podrhtava lice, rezultat svih plastičnih operacija kreće da se ljulja) ....ja....(vilica svira kastanjete)...ovaj...ti si mi drag, Orsone.
Orson: Znači tako...(sledi harakiri)
Žika: (pokupio random kuravelu sa štajge, vodi je u mračni kutak na fircanje) Ajmo Monika, skidaj ćega, znaš da si mi ti posebno draga..
Monika: Žile, jel me voliš?
Žika: Volim te, ti si mi sve na svetu, cvetu najslađi, livado moja rano okošena i slanom orošena...a sad napokon zini.
Pravljenje sebi odstupnice da izgovorimo vulgarnost, a pritom zadržimo ubeđenje ostalih da smo ipak pripadnik kulturne elite.
Što bi prost svet reko...DOBRA PIČKA!
Naizgled jednostavan pokret "iz kičme" koji čak i najpovijenijoj grbači pridaje dojam dostojanstva. No ipak analitički gledano "podvig" za koji će Srbiji trebati eoni.
- Gospodine Tači, doneli smo odluku! Priznaćemo Kosovo al' samo pod našim uslovima! Želimo da nas vi jebete od pozadi dok Amerima pušimo, a Evropskoj drkamo i posle nas svi skupa zalijete po faci. Može?
Pojačavanje zvučnika na maksimum kao odgovor na komšijsko gledanje “Talenata” “Operacija” i ostalih “Glasova” sa televizorima otpanjenim do daske.
- Suuutraaa siii uuvelaaaa ruuuuužaaa…
- Dušo, gde sam stavio onaj Hitlerov govor?
- Jao Branko nemoj molim te..
- Šta nemoj. Aha, evo ga.
- Ziken Klok Ajnc Cu Firen Unzere Jugend….
"Profesionalci" koji se definitivno klade na utakmice, inače ne znam kako da protumačim onoliko uzbuđenje pri prenosu istih.
(utakmica poljske lige, Ruch Chorzow - Zaglebie)
Komentator: "IIIIIIIIi, Ruch napada, Bozena do Bronizslawa, Bronizslav prodire po levom boku, centrira iiiiiiiiiiiii.... Franciszeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeek!!! Goooooooooooooooooooooooooooooooooooooollllll!!! Gooooooool! Kakvo majtorstvooooooo!
(pauza dok se grli i ljubi dok mu osoblje studija čestita na dobitku)
Kakva utakmicaaaaa!"
Džentlmensko stavljanje do znanja dami kako si registrovao njeno bujno poprsje, zbog kojeg si iskreno zabrinut za zdravlje dotične i njeno pravilno držanje kičmenog stuba.
Postoji i produžena prostačka varijanta "je l' te bole leđa, da ti pomognem", ali pravi kavaljer ne pita da li je nežnom biću pomoć potrebna, već se odmah prihvati pridržavanja.
- Ćao, ja sam Milica. Vidim da me gledaš celo veče, pa bi mi možda mogao platiti piće, hihihih.
- Aham, evo saću. Nego, Marice, je l' te bole leđa?
- Rekla sam Milica, ne Marica.
- Ma ko da je bitno, ni facu ti ne mogu upamtiti, a ne ime. Dođi vamo da ti pripomognem nešto, mokar je taj šank na koji si ih spustila, greota da ih prehladiš.
"Privilegija" koju uživa isključivo srpski jezik. Ogleda se u tome da se većina izraza može zameniti sa "kurac" ili "pička".
-U što je dobra pička ova mala što radi kod tebe.
-Ma kakva kurac pička, gledaj kakva je prakljava. Ima noge k'o Ronaldinjo, a i po zubima nije daleko od njega. Čuj ti, dobra pička. Ona je pička ravna kurcu. A ima i nekog dečka, tako da ništa od toga.
-Ma koji dečko, taj je sigurno neka pička, ne troši je dovoljno. Vidiš kako vrti dupetom, traži kurca.
-Samo se ti zajebavaj, ako taj sazna, dobićes po pički.
-Ma ja ću nju da pitam, pa šta bude.
-Aj ako si navalio, ali unapred ti kazem, kurac će ti ona dati pičke.
S: Komšija, kako ćemo?
K: Ma sa strane mi jebi kevu, a ovo gore samo mrvu skrati.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------
A: Aaaajde, daj mi..?!!!
B: Ma nema šanse.
A: Ajde samo malo...
B: Rekla sam ne i to je to...
A: Daj samo da ga mrvu umočim.
B: Pa s obzirom da ti je veličine mrve, to bi značilo punu penetraciju...
Bez respekta. Potpuno u duhu našeg naroda.
Daj najvećeg, najpoznatijeg, najboljeg da mu ja pokažem kako Tarzan kolje krokodila. Možda jeste jači, ali znam da nije luđi.
- Vidi, mladiću, prije nego što izađemo napolje, moram da te upozorim da sam evropski prvak u karateu, te da sam nosilac crnog pojasa - sedmi dan.
- Pa, što odma' ne kažeš!? Baš tak'e volim da bijem. Polazi!
Proročanstvo po pouzdanosti u rangu onih Milana Tarota da će sunce izaći sutra,
jer kao i sve prognoze muke i nesreće ima jako dobre šanse da se ostvari.
- Vidiš ti ovo Milojka, penzija ode dole, cene opet odoše gore, mladi sve gluplji, stari sve luđi, propadosmo ko kuka u drop.
- Vidim, moj Radovane, vidim, ne znam kako će al dobro biti neće.
...
- Džastine, sine, nije da ne cenim što imaš karijeru i svoj dinar, ali moraš li baš toliko da se pederišeš for god's sake?
- Relax, daddy. Tako mora, da bi danas napravio nešto u šou-biznisu moraš da budeš ili crnac ili peder, a za crnca nemam ni farbu ni alat.
- Samo se ti opuštaj, ako nastaviš ovako ili će kakvi krajišnici da ti prebroje rebra ili će neka dvojica naših da te kidnapuju i drže mesec dana u podrumu na lebu i vodi dok ti natenane opuštaju sfinkter, u svakom slučaju dobro biti neće.
...
- Vojvodo Sinđeliću, Turci nadiru sa svih strana! Već su zauzeli prve šančeve a oni kurajberi preko se ni ne šale da pošalju pomoć, bojim se da dobra biti neće!
- Vid' stvarno, jebem mu dete... ček samo da skoknem nešto do barutane.
Obuče čistu belu majicu kratkih rukava, postavi ogromno platno na štafelaj, pripremi stotine kantica boje i stotine četkica, belu krpu za brisanje istih i par litara razređivača. Zanesen u predivno zamišljenu sliku provede nekoliko dana intenzivno nanoseći slojeve boje na platno, brišući ruke o čistu belu majicu, perući četkice razređivačem i brišući ih velikom platnenom krpom. Njegova virtuoznost je samodovoljna i jedini razlog za kreativno izražavanje.
Posle nekoliko dana, očisti sve četkice, skine onu majicu koja više nije bela nego je pokrivena slojevima boje koje je nanosio u slučajnom uzorku dok je brisao prste i kapi znoja pomešane sa bojom sa umornog čela trudbenika i shvati da je majica mnogo uspelije umetničko delo nego ono što se nalazi na platnu. Raseče je po šavovima, razapne na ramove i proda kao dve apstraktne slike. Ono belo platno na koje je danima mazao boju oguli i pripremi za sledeće slikanje.
Veliku platnenu krpu o koju je brisao četkice mu mazne komšinica koja mu posprema atelje.
- Mico, odakle ti novi televizor?
- Maznula neku krpu onoj budali umetniku što maže platna na tavanu i prodala na buvljaku nakupcu - ladno kupila TV od te love...
Moto studenta koji spička većinu para do šestog u mjesecu.
Znak da je obiman posao pred tobom, ili, mnogo češće, da si u gadnom škiripcu.
- Doktorka, kakva je situacija, jer baš nisam dugo bio kod zubara?
- Družićemo se.
Govorna mana Lee Kiš
Lea: I čime se bavite, gospodine Tači, u slobodno vreme?
Gospon Tači: Pa volim da se igram rata sa Srbima.
Lea: Hahaha, ajmo jedan aplauz za gosn Tačija.
Брачни другови са стажом, који су коначно успели да остану сами у кући.
Деца код бабе, на екскурзији, летњој школи грнчарства, на камповању.
Мир се провлачи кроз стан и струји попут благе промаје. Пиво се темперира, а неки сентиш пичи са звучника.
Најзад сами. Толико могућности... Ослобођен константних захтева и гужве лагано узимаш ваздух и усмераваш ауру ка лепшој половини. Шта прво урадити? Организација је важна, јер продужени викенд брзо прође.
- 'Де сте, младенци! Штае, лиферовали децу, па се не јављате, а?
- Па ето, решили да искористимо време максимално!
- Ако, ако, 'ајде па се видимо!
- Е па добро, да видимо шта ћемо прво. Јеси се пресвукла?
- Аха. По овоме можеш да прскаш кол’ко хоћеш.
- Добро, можемо прво онда ову собу, да пређемо плафон и зид једном, па после ходник, док се суши.
- Може, ево четка.
Izraz koji se ne može jasno definisati s obzirom da može da varira između -5 i +45 stepeni Celzijusa.
Razgovaraju dve Eskimke u iglou:
- Vidi što sam kupila ovaj Munchmallow u Beogradu, piše "čuvati na sobnoj temperaturi", a tvrd je kao kamen!
- Ma džaba si bacala pare...
Razgovaraju dva Aboridžina u kolibi:
- Izgleda da sam kupio pokvareno vino u Parizu, piše "čuvati na sobnoj temperaturi", a gadno je ko pišaćka!
- Vala baš, ko pokvareno sirće, fuj!
Da. Definitivno ima dobrih fora, svaka čast onima koji ih smisliše. Respect Vukajlija.
MyCity Forum · 4. Februar 2009.