Možda i najpravičnija (kamo sreće da je jedina takva) formulacija u našem zakonu. Ukoliko si napadnut, naravno da imaš pravo da se braniš, ali samo ako podjednakom merom uzvratiš, to jest istim oružjem. U teoriji zaista izvanredna, samo da nije te puste realnosti koja nam smeta da uživamo u svom nadrealizmu i proklete prakse. Bilo je polemike da se ukine posle slučaja dede od nekih 70-80 godina koji je potegao utoku na nožem naoružanog provalnika od 30 godina starosti i zaglavio robiju, ali nije došlo do izmene jer bi prava lopova bila narušena. A to ne smemo da dozvolimo da se desi!
Ne, kad provalnik upadne, bićemo civilizovani kao Atlantiđani. Samo da voda ne nadođe, majkumu...
- Dobar dan. Srećan rad. Kako ide?
- O, dobar dan, hvala. Evo teško, mučim se sa ovom bravom već dugo. Obično to brže odradim, ne znam kako ovo ovako... Da l' je ovaj lik lud ovo da montira.
- Ja se zaista izvinjavam što Vas uznemiravam u poslu, ali da niste Vi slučajno provalnik koji upravo pokušava da obije moju kuću?
- A, ovo je Vaša rezidencija? Oprostite, nisam znao, primite moje iskreno izvinjenje za onu formulaciju u vezi brave.
- Nema veze, to me žena naterala da montiram, ja nisam bio za to. Znate, i ja se sa njom mučim. Bravom, to jest, mada ni žena nije daleko od te tvrdnje, a imam ključ.
- Uh, da Vam nisam u koži! Ja to samo jednom, sada, a Vi svakog dana. Joj, gde mi je kultura? Ja sam Zvonko Kalauz, provalnik. Izvolite moju vizit-kartu.
- Drago mi je, ja sam Petar Gedora, automehaničar. Oprostićete moju indiskreciju, ali da niste slučajno naoružani?
- Ah, ne, ja sam fini gospodin provalnik, samo otuđujem Vaše stvari. Jedino ovaj pajser, ako se računa...
- Jao, pa nemam pajser pri ruci da se sada fizički obračunamo. Jedino ako biste me pričekali da trknem do podruma, imam tamo jedan, pa da počnemo.
- Naravno, nema problema. Ne uznemiravajte se ni ako je pajser rđav, primio sam tetanus nedavno. Neću morati dugo da Vas čekam, nadam se?
- Ah, pa to Vam ne mogu obećati. Da budem iskren, nisam baš najsigurniji gde sam ga ostavio, moglo bi da potraje. Ali Vi slobodno uđite, raskomotite se, skuvajte kaficu, potrudiću se da brzo dođem.
- Dogovoreno. Da pristavim i Vama kaficu?
- Uh, baš bi moglo, legla bi mi jedna onako fino. Bez šećera, moliću. Posle, ako hoćete, umem da gledam u šolju, pa kad sve to završimo, šta kažete tada na obračun?
- Vrlo rado, čekam Vas sa nestrpljenjem.
Njena se plava kosa mešala sa tečnošću boje crvene kao njene usne te junske noći kada ju je video uplakanu na klupi u parku. Kroz vlasi su tekle tople reke krvi kao kroz kakve klisure u proleće kada se poslednji sneg topi i time označava početak nekog novog života. Njenom je došao kraj.
Zelene oči su bile mrtve, bez sjaja, prazan pogled uperen prema prozoru kroz koji je treperila svetlost ulične svetiljke. Gledao je u svoje šake. Krvave, izguljene kože od nekoliko snažnih udaraca. Šta je to uradio koji kurac? Nije osećao ruke. To ne može biti njegovo delo, neki đavo je ušao u njih. Poželi da mu otpadnu, da se osuše i pretvore u pepeo, nije hteo ta prljava oružja krvnika na sebi.
Hteo je da se probudi, opet na trotoaru ispred kafane, kao i svako jutro. Jebena šećeruša i ona kurva konobarica, zbog nje sanja ovakve gluposti. Ma mora da je san. Nije! "Jebem ti majku mrtvu, ubico!", pomisli i zajeca gledajući kako kroz njenu kosu teče krv kao vetar onog dana kad ju je nagovorio da sedne sa njim na APN-a peticu, bolje nije imao, jebiga.
Isti vetar joj je mrsio kosu kad je pomolila glavu kroz prozor vagona, poslednji put gledajući kakvog monstruma, pijanicu i kockara ostavlja. Nije mogla da trpi stalno mučenje, batine i smišljanja izgovora za modrice po telu, niti njegov zadah na jeftinu rakiju i još jeftiniju kurvu kad bi se prljav i obuven izvalio na krevet pored nje. Uzela je jednogodišnjeg sina i otišla daleko iz tog mraka i agonije, nadajući se da nikad više neće videti njegovo lice, mržnjom i patnjom oblikovano i urezivano u njenom sećanju.
Njegove misli, crne poput najdubljeg ponora okeana, prekinu dečji plač. Iz senke je, vukući svog najboljeg plišanog prijatelja, dopuzao njihov sin, crvenog lica preplavljenog biserima koji su se slivali niz pidžamu, ostavljajući za sobom duboke brazde na duši. Uzeo je dete, poljubio ga, pozvao muriju i skočio kroz prozor.
"E budalo pijana, na drugom si spratu bio.", pomisli dok je ležao u bolničkoj postelji sa nekoliko preloma. "Otkomanda, prijatelju, okreći list, menjaj ili se nadaj da će sledeći put biti više spratova."
Dobio je nož u zatvorskom dvorištu jer je krivo pogledao jednog nadrkanog robijaša. Otkomandovan na pravo mesto, poslednji dah ispusti dok mu je krv tekla kroz sedu kosu, nikad vrelija, žureći što dalje od svoje prošlosti i senki života koje konačno popustiše svoje okove.
Fudbalski izraz za strateško planiranje minimum dva kola u napred. Po nekoj trenerskoj proceni još u prvom kolu koje sledi, igrač sa jednim žutim kartonom mora da napravi i drugi, kako bi prespavao sledeću utakmicu i bio spreman za mnogo ozbiljnijeg protivnika. Ovakva vrsta strateške igre uglavnom se primenjuje kad se u nizu dobiju najmanje dve slabe ekipe, nad kojim se i sprovodi strategija poznata pod imenom "čistiti kartone". Pored čišćenja kartona vežba se i uklizavanje ali i faulovi na sredini terena ili daleko od svog gola.
- Mile?! Majku ti jebem, na šta to ličiš?!
- Ne znam treneru... hmmm... pa rekli ste...
- Šta sam rekao?!
- Pa da danas... hmmm... čistimo kartone.
- I?! Šta si ti uradio?!
- Očistio dva kartona Hajnekena kod Veselinke u kafani, celu noć sam bio tamo... hmmm, majku da nemam.
Beo si da belji ne možeš biti. Dobio si posao jer nisi bio za neku školu, a čistokrvni si Austrijanac. I deda i pradeda su ti se tukli u ratovima za slobodu svoje otadžbine, protiv neke tamo pretnje. Živiš ponosan na svoje nasleđe i tradiciju. Počeo si da piješ pivo sa 7 godina i od tada ti ni jedan obrok nije prošao bez njega.
Kao malog su te učili da štediš, mada si ti to i sam znao, tako da danas poštuješ svaki evro. Jedeš svinjetinu iz inata, iako ti se ne sviđa. Živinu nisi pojeo u javnosti od 15. godine, kada te je kelner pogledao kao govno jer si naručio ćuretinu. Kupuješ artikle samo od austrijskih proizvodjača, jer znaš da ništa drugo nije kvalitetno.
Leči te stari porodični lekar, jer ne veruješ lekarima u bolnici. Za droge ne želiš ni da čuješ. Jednom nedeljno se napiješ od piva sa svojim plavim prijateljima, koji su ti prijatelji jer su vam se porodice poznavale u ono doba, a niko se u međuvremenu nije drznuo da počne da se druži sa mešancima ili strancima. U školi su te učili nemačkom, ali sa prijateljima pričaš na austrijskom, jer njime stranci nikad ne mogu da ovladaju. Toliko se trudiš da sopstveni jezik iskriviš, da više ne znaš ni da zapišeš to što si rekao.
Posao ti se sastoji iz pritiskanja dva dugmeta. Jedno zatvara i otvara vrata, a drugo pokreće voz. S vremena na vreme se čuješ na razglasu, kada obaveštavaš putnike da voz kreće. Jedva trpiš svoje zanimanje. Znaš da se iza tebe nalazi sve što mrziš. Zarađuješ za život tako što pomažeš strancima da ti osvoje glavni grad. Sve trpiš do nedeljnog viđanja sa prijateljima, kada konačno možeš da progovoriš na tu temu i izraziš svu tu mržnju. Prijatelji te podržavaju dok se ne raziđete. Posle toga se svako vraća svom životu.
Takav život vodiš dok te mržnja, alkohol i masna hrana ne stignu i ne umreš od infarkta u 70. godini. Umireš srećan jer ti ponos ne dozvoljava ništa drugo.
Najmanja količina šampona dovoljna za jedno pranje kose pre nego što se ambalaža skroz isprazni. Ono gusto na dnu što se razvlači i do 5 minuta dok ga ne streseš u kosu ako pre toga nisi okrenuo naopačke. Majke mi.
- Mala, jebaću te muški večeras, istrošila si mi celog svrška!
Шта год наглас изјавили, оно што новопечени родитељи упућују деци кад би желели да их се отресу и остану мало насамо.
Реклама за маргарин "Сунце".
ретардирано дете: Мама, где је "Сунце"?
тата: У фрижидеру, злато!
ретардирано дете: А где је Сунце?
млада мама (неспособна да спреми својој деци нешто боље од маргарина): У фрижидеру, СРЕЋО! (већ почиње да пизди)
друго ретардирано дете: (не налази маргарин који је у сред фрижидера)
млада мама: (отвара фрижидер. предајући им маргарин као да је свето причешће, хорски са ретардираним подмлатком ) "Сунце је у фрижидеру!"
тата и мама: (смешкају се и закључавају у спаваћу собу)
***
сублиминална порука: јебите се, јебемо се
Импровизовати. Снаћи се у недостатку алата и завршити неки посао. Показати кликер и доказати да ум царује.
1 - И ту ти ја кренем у спику са њом. Частим је једно пиће, друго пиће, изљубимо се, мало се 'ватамо, па све испочетка.
2 - И јеси кар'о?
1 - Јесам, ал' чекај полако, испричаћу ти. И таман кад сам хтео да је позовем на крес ја се сетим да су ми маторци гајби, кола на поправци, а да су сви завучени ћошкови у крају пуни пајдомана.
2 - Па како си је онда јеб'о?
1 - Помоћу штапа и канапа.
Катанаћо. Не примити гол. Препустити посед лопте. Не упуштати се у контре. Играти бункер. На гол мање.
Ређати пораз за поразом, уз понеки реми. Осуђен на испадање, на пропаст. На последње место у бетон лиги.
Бити задовољан са 0:1, јер, забога, могло је бити 0:3.
А само се пораз памти, гол-разлика се не рачуна у животној утакмици. Реванша НЕ-МА!
Офанзива је била у пуном јеку. Праштало је на све стране. Више није био сигуран са које стране долећу гранате и меци. Зарио је главу међу колена и једном руко чврсто притискао шлем. У другој је стезао бројаницу.
''Само да прође, само да престане'', мислио је. Људи су викали, било је прометно у рову. Учинило му се да се њему неко обраћа, али, у магновењу, није разазнавао речи. Дуго су били на овом положају и у рову се осећао сигурним.
У међувремену, капетан је наредио напад и наједном је остао сам, још чвршће стискајући бројаницу.
Његова чета је извршила јуриш, била одбијена и сада се већ, десеткована, хаотично повлачила. Војници су прескакали ров, прво мања, па онда већа група. Звук борбе је бивао све слабији, док сасвим није ишчезао. Не зна колико је прошло пре него што се коначно усудио да се усправи.
Мирис иловаче помешане са мирисом свеже крви је постао несносан и пожелео је да што пре изађе из те живе гробнице.
Горе, на ледини, све је изгледало другачије. Скидајући шлем и отресајући прашину са лица, на хоризонту је угледао велики храст. ''То мора да је запис'', помисли, и подиже поглед ка ведром небу. Удахну дубоко, те затвори очи. Није више мислио ни о чему.
Да јесте, приметио би непријатељски позадински вод који је пратио своју јединицу у надирању. Крупни кувар је опалио кратак рафал из шмајсера.
Док је неконтролисано падао натраг у ров, имао је времена само за једну мисао:
''Штета што раније не изађох из рова. Дан је тако леп. Био...''
Реченица коју си као мали чуо 12764 пута од својих родитеља док су ти тетке, стрине и кевине колегинице са посла уваљивале свакаве глупости у руке. Док си ти онако бесан сваки пут морао да одговараш са "Хваја", иако ниси био баш одушевљен поклонима. Добро, руку на срце, било је ту по која новчаница од 10-20 марака и по нека до јаја чоколада.
Ју ју ју ју ју !!! женска сподоба од два метра и 120 килограма утрчава у дневни боравак, хвата те под мишке и подиже до плафона, тако да ти онај малопређашњи "Фрутек" избија на уста.
Па где си пиле теткино???? ју ју ју ју... назиреш јој златан зуб и осећаш задах као да је сисала ауспух од "тристаћа". Осећаш турбуленцију док те спушта назад на под и вади из торбе 10 чоколадица "Животињско царство", очи ти се цакле. -Ајде љуби тетку, да ти тетка да нешто! - настаје дилема, прерачунаваш факторе ризика и ипак је љубиш. Само што си зграбио "тешко зарађену" гомилицу чоколада, родитељи те стрељају речима "Ајде сине, како се каже?" -гледаш их и помишљаш у себи, зашто? Па пољубио сам је, зар то није довољно? Ипак изговараш чувено "Хваја" и одлазиш да једеш своје чоколаде док они остају да се просеравају како си ти културно дете и како знаш да кажеш Хвала. Ех кад би само знали....
Od brda odvaljena ljudina, koja jednom rukom sječe stogodišnje hrastove, a drugom jede vrelo prase direktno sa ražnja.
- U jebote, koliki čovjek suncetipoljubim! Ovaj jede prase sam.
- Buraz, ovaj kad se rodio tata ga izveo iz porodilišta za ruku, dok mu je mama ostala ležati još deset dana.
Gost koji vam je veoma blizak prijatelj, i gost kojeg pozivate 10-15 minuta pre nego ste rekli ostalim gostima da dođu.
Njegova uloga je jednostvna u nekim slučajevima je tu samo da bi izgledalo da je žurka već počela i da se svi osećaju bolje kada stignu, ili on je tu da umanji neugodnost ako dođe neko koga baš i ne poznajete najbolje pre ostalih gostiju.
A: i kako prođe žurka sinoć je l' dolazio onaj smor od Slavka?
B: Ma bilo je dobro. A došao je on, i to došao prvi jebote sva sreća imao sam par amortizera pa sam se snašao nekako dok ostali nisu došli.
Дискриминисани геј у друштву девојака које за разлику од њега имају две употребљиве рупе.
Toliko ružan čovek da je svaka promena poboljšanje.
Nit’ ume da kuva, nit’ je interesuje. Vrhunac njenog kulinarskog umeća ogleda se u smućkanoj supi iz kesice i nekakvog zrnevlja, musli, ako pitate one malo flafičastije, potopljenog u mleko za doručak. Ništa sarma, ništa gulaš i ćuftice. Ne zna razliku između čorbastog pasulja i prebranca.
Noćna mora svakog Balkanca naviknutog na jaku maminu kuhinju.
Ona nikad neće shvatiti logiku iza čuvanja vegete u kutiji od cedevite (da se ne osuši, jelte), kuhinja joj služi isključivo kao dekoracija. U rerni drži džempere jer joj je ormar već prepun stvari, u frižideru sve krema do kremice za zatezanje kože.
Ko će sutra slavski kolač da ti mesi?
-Dragi, kako ti se sviđa doručak?
-Mhmhm... Nije loše...
-Sve si pojeo, hoćeš da ti napravim još malo muslija?
-Neka, ne mogu više… odoh da odnesem mami lek…
Najbolje mesto za alkoholisanje ispred lokalne prodavnice.
- Vidi ovog džibera gde je parkirao ispred bip lože. Sad će kraj druge smene u fabrici, žene kreću kući kroz grad. Zovi Vesu, neka pali tamčića da sklanjamo krntiju.
Kurva. Kada se upotrebi ova sintagma, prostituisanje deluje kao sasvim častan i normalan zanat. Čak ispada da su devojke koje se ne bave prostitucijom zatucane licemerne malograđanke.
Батине које памтиш за цео живот.
- Изгледаш као да те је Кличко ухватио да му јебеш жену, шта било?
- Синоћ мртав п'јан мувао рибу Милета Поклопца.
- Значи увео те у анатомију?
- Чуј увео, прешли већ два поглавња.
У старту си се зајебао. Тражио си од ћалета да те пробуди. Боље да си навио усрани аларм и сам устао.
Дакле, сваки ћале то ради са нула емоција, за разлику од кеве, која чак понекад и промени глас док то ради. Дође човек, као да буди неку непознату особу. Јеси му ти син, ал' тада то ''нестаје'', циљ је да те пробуди.
Упали сва могућа светла и пусти све што свира (по могућности неку народњачину тешку). Ролетне диже брзином светлости. Да се што јаче чује.
У случају да се ни тада, његов највећи непријатељ, ТИ, не пробудиш, зна се шта следи. Узима ти прекривач, боли га туки је л' спаваш го, ил' са рибом, рекао си му да треба да будеш будан тад и тад. Али! Ако и тада останеш у хоризонталном положају, готово је. Вода... нећу то спомињат'.
Што је најгоре, у екстремним случајевима је и кева оваква.
-Ау тебра, на шта то личиш? Држиш подочњаке јеботе!
-Ћале ме пробудио, не питај...
Na sajtu vukajlija.com definisan je pluskvamfutur I i II , poseban morfološki oblik glagola, kojim se služe političari kada govore o ulasku Srbije u Evropsku uniju.
Kurir · 20. Februar 2011.