Сленг за два лика који су јако блиски али се тачно види ко је главни, учитељ (Оби Ван Кеноби) и који је подређени, шегрт (Анакин Скајвокер). Наиме, Анакин прво слуша све што Оби прича и прикупља информације и памти. У друштву се увек кида на његове форе, иако се нико други не смеје. Не зна се зашто неко постаје Оби и зашто Анакин баш у њему види Обија, али у томе и јесте драж ове појаве. После неког времена Анакин ће постати Дарт Вејдер и окренуће се против свога учитеља, зато што је сада постао бољи од њега...само је битно да сила буде довољно уз њега и до краја!
Матија (у улози Обија): И тако ти је смувам малу Сару, има језичну јебо јој пас матер само такву. Много добра пичка...ма шта да вам причам и сами сте видели...
Вукашин (небитан лик-Чубака): Ау, брате, озбиљно? Који си ти цар!!!
Јован (сада већ као Дарт Вејдер): Хмммм...мислиш на ону Сару што има дугу косу до дупета?
Матија: Та.
Јован: Па она ми је пушила баш пре журке. И шта кажеш добро се љуби, а?
Настаје тотални хаос. Матија не верује и сви га гледају и смеју му се у лице док Јован победнички ликује. Поражен одлази испред оближњег дисконта пића и пије пиво да убије стид. У том тренутку долази Јован, очигледно као Анакин јер тамна страна није била довољно јака да га задржи у облику Вејдера.
Матија: Шта ти хоћеш, сисо једна?
Јован: Извини молим те, морао сам да кажем то да бих испао баја у друштву...ти си ме тако учио.
Матија: Па не мене да спустиш, мајмуне!
Јован: Ево извини молим те, хоћеш да ти купим бурек или желиш да ти попушим курац?
Džedaji u Mančesteru koji su prešli na tamnu stranu.
Onaj fini, ponizni, ljubazni, nadasve skrušeni kmet u koga se pretvara svaka osoba, od bodibildera do profesora pred šalterskim službenikom koji treba da mu overi papire.
-Gospodine, morate da potpišete još ovde, ovde, ovde i ovde, a onda da se okrenete da vas malo jebem u dupe, pa ću da vam overim sve za tri dana.
-Naravno, naravno, poneo sam i vazelin.
Poznata vrsta rakije koja se u stvari zvala "Guslar", a ovo ime je prepoznatljivo u narodu, jer je njen tvorac izvesni Miroslav Živadinović Zoza a.k.a Ludi trovač. Čovek nije smatrao ništa loše ako etil zameni metil alkoholom (jebo jedno slovo), e sad što od jedne čašice možeš oslepeti, a od nekoliko crkavaš ko otrovan pacov, to je već druga priča. Zoza je uspeo ubiti 43, dok je otrovao još 56 ljudi.
Urbana legenda je da je pri loženju kazana i pečenju "Zozovače" pevušio pesmu "Poison" od Alice Cooper
- Gle, nema venac!?
- E, pa venac dobiješ sutra!
Pocepati nekoga kao ciganka kutiju napolitanki, isterati mu dušu na flautu i potpuno mu promeniti lični opis.
Doslovno mu jebati milosnu majku i ostaviti mu vidljive tragove na licu.
A: -Oho, šta ti to bi ? Ko te našmink'o?
B: -Inspektor Trtović.
A: -Uh, baš mi je žao..
Tužna konstatacija kineza koji je otvorio prazan frižider.
Moralni Mont Everest. Čovjek sa predstavom svijeta kao utopije, gdje svako zna svoju ulogu i mjesto. Naivan k'o šiparica , jeb'o bi ga dvadeset puta dok bi on konto da mu vršiš pregled prostate. Dobar kao drug, još bolji kao neprijatelj.
- Znaš onog Marka iz IV-3? Zakin'o sam ga za tri glave. Uvalio mu neki fon bez baterije. Koji bolid, brate. Ošo ja kod njega da mu dam i on se još ponudi da me odbaci kući, moš misliti?
- Pa što njega jebote? Pa taj zavrće vodu dok pere zube, neiskvaren momak do zla Boga.
- E, jeb' ga. Otkud sam znao da je jebeni Mendela?
Stepen jebozovnosti kojom određena ženska osoba zrači.
- Ne razumem šta se svi lože na ovu Enu Popov. Ništa posebno...
- Sine, pa ja kad bih se zavukao među one guzičetine morali bi vojsku i narodnu miliciju da zovu da me skidaju sa nje. Izvlačili bi me ko onaj mač iz kamena, njih trijes! Na kraju bi morali bobingera da mi poprskaju sredstvom za odvijanje korodiranih metalnih delova pa da popustim.
Скинути некоме чин, самлети му коња у кобасице и понудити неоседланог магарца.
- Гојко, од сутра ти идеш по пиво.
- Не серите, што ја? Шта фали чмељавом Пери?!
- Нема Пере више, преселио се у блокове. Морали смо да ти скинемо чин, јебига, неко мора по пиво, а то сигурно нисмо Лаки, Стева, Шоне и ја.
Ne, neću da pljujem juga. Dosta bre više, bemmumater. Red je da se kaže i neka lepa reč.
Dobro, možda nije najbolje napravljen. I od kad je napravljen, nije bilo poboljšanja. I možda ga mnogi sa pravom nazivaju kantom,cimentom... I možda mu grejači na zadnjem staklu stvarno služi da ti se ruke ne zalede dok guraš zimi. A ni leti neće da upali svaki put iz prve. I od opreme ima samo rezervni točak. I možda ljudi koji voze juga stvarno idu u raj jer su pakao već prošli...
Ali...
Jedina stvar za koju sam sto posto siguran je da jugo stvarno ima dušu. Jer, svaki jugić je priča za sebe. Ima nešto svoje, nešto posebno. Ima caku pri paljenju. Ima luft u volanu. Ima loš menjač. Ima dobar menjač. Ima menjač. Ima ručnu. Ima neki poseban detalj koji ga čini baš takvim: posebnim. I svi vozači ga pljuju dok ga voze, a onda, kad ode, gledaju ga sa bolom u duši. I sve to zbog toga što i on ima dušu. Jer duše uvek nadju način da se vežu jedna za drugu.
Moj jugiša je rodjen iste godine kad i ja, 1990-te. Četres'petica, crvene boje. Keva ga kupila kao polovnog nekih godinu dana pre nego što sam dobio dozvolu.
U vreme kada sam ga ja vozio, maksimalna brzina mu je bila 80. Nizbrdo. Ručnu nije imao, ali je zato imao luft u volanu od pola kruga. Prednji levi far mu je ispadao pri naglom kočenju, tako da sam na semaforima stalno istrčavao da ga vratim, pre nego što krenem dalje. Prilikom ubacivanja u treću je ispuštao zvuk zbog kog su se svi ljudi okretali na ulici.
Jednom prilikom sam sa njim umalo ušao u Gružansko jezero. Iz Stragara, za vreme neke velike kiše, vratio me je kući sa jednim brisačem. Na vozačevoj strani. Koji je iskakao sa šoferke na svakih 10-ak minuta, pa sam, po onom kijametu morao da istrčavam da ga namestim. Jednom sam kroz Glavnu ulicu provezao 7 riba na zadnjem sedistu. Legao bio jadnik do crne zemlje. Jedva je išao. U Guču sam sa njim, pod policijskom pratnjom ušao u sam centar. K'o gospodin čovek.
Pre dve godine sam kupio drugi auto. Keva ga još uvek vozi.
Danas, kada prodjem pored njega, kroz glavu mi prolaze slike svih zezanja i putovanja. A količina osmeha i sećanja nadoknadjuje sve njegove nedostatke.
Nikad me nigde nije ostavio. On nije bio auto. Taj Jugiša mi je bio drug.
Živeo Jugiša!
Омиљени перформанс истрипованих мужјака. Иако је бежични пренос изумљен још ономад, има и даље оних који сматрају да је закључавање кола на даљину облик полтергеиста, феномен због којег ће остали мужјаци занемети и престати да производе тестостерон, а женске публиковати своју за трен овлажену стидну регију. Није чак ни нарочито битно какав је ауто у питању, само да може да испусти кул-звук и севне сва четири. Свакако, није пожељно да буде модовани варбург-караван из 1987.
Елем, тачка иде овако:
Лик излази из аута, затвара врата, лагано скенира пролазнике, истеже левом руком доњи део шнира на фармеркама, раскомоћујући звер дакако, док десном нехајно пласира пикавац у жардињеру. Затим прави секси намрштену гримасу а ла девет-дана-опстипације и корача. После неколико метара лежерно подиже десну шаку до висине рамена, одваја подлактицу од тела и палцем театрално притиска дугме на привеску. Кола одговарају реским звуком, а на лицу нашег јунака заигра осмејак непатворене доминације. Шајебило, а, матори, шта бленеш, шчуо за даљинско закључавање махине, а? Пртина, бре, 'начи мађија је то, нема то у село...
- Шефе, скратила нам продукција буџет, не можемо да радимо онај завршни део по сценарију. Oно кад Брус ноншалантно активира товар С4 иза себе и иде ка камери док у позадини сукља огроман пламен, а Меган му скаче у загрљај у оном поцепаном трикоу...
- Је л'? Ма јебига, нема везе, стави нека само излази из кола и закључа их онако, зајебано.
- А Меган?
- Њу још мало цепни.. Рез!!!
- Да, то је тај хумор.
Ortak iz kraja koji nema pojma da igra fudbal ali je maksimalno spreman i može da trči dve utakmice napred-nazad.
Šut mu je nikakav, pas igra ne postoji, osim ako ne dodaje nekom igraču na metar od sebe ali jednostavno ga ne možeš proći. Može lopta, ali ti nećeš.
Uvek koristan igrač u ekipi lelemuda koji su dobri tehnički ali ih mrzi da trče.
Gatuzo je uglavnom mali, nabijen i izuzetno prgav. Voli da se svađa a ponekad i da se pobije na terenu.
Kada Gatuza usere neki dobar potez on je srećan kao malo dete i svi na terenu mu tapšu a kada uradi neki potez koji je van pameti i potpuno retardiran, opet svi tapšu i smeju se jer on jednostavno ne zna.
Žargonski izraz (koristi se u Banjaluci i šire) za nešto ili mnogo dobro ili mnogo loše. Kad će imati koje značenje zavisi od konteksta i intonacije.
1.
- Kakva je bila žurka?
- Ma upali ti mi tamo kod onog Deje u stan, znači aj zdravo - nema nikakve muzike, pivo mlako, žohari neki u kući...
2.
- Joj da vidiš one Nataše, riba aj zdravo, znaš kakve sise ima!!!
Интелигентна, прелепа, отресита девојка, притом и добар лик. Савршена. Нит' љуља - нит' жуља. Тип девојке коју бисте са поприличном сигурношћу желели да ожените. Ништа јој не фали! Или ипак...
- Је л' могуће да је Тања са оним пајсером?
- Е мој брате, ваљда си довољно матор да знаш да су се најбоље девојке увек шетале са дегенерицима.
- Ма знам, тужно. Ал' каква је она...врхунска! Све јој Бог дао осим мене.
Kada pitate dva čoveka o nečemu, dobićete više od dva mišljenja. Na toj osnovi je stvoren Vukajlija. Rečnik slenga i idioma.
Kompjuterska Biblioteka · 7. Maj 2009.