
Veoma čudan zvuk kad vam uđe voda u obuvni predmet (patiku ili cipelu) u toku šetnje po kiši, ili nakon gaženja po nekoj bari ili sl.. važno da je voda tamo gde joj nije mesto i eto "radosti".
Ko ovo nije doživeo, nije ni živeo, a dosadno do zla Boga kad se desi.. žmrć žmrć i cela ulica se okreće.
Prvo moraš da budeš već obrijan, gladak kao bebina guza.Dalje, skineš se do pola. Nikako siledžijka, bade mantil ili ne dao Bog majica. Podrazumeva se da si nabildovan kao Statam između dva Transportera. Ogledalo mora da bude dimenzija 3 puta 3 i da se u odrazu vidi spavaća soba. Nanosiš gel (pena je za Turke) rukom, s takvom preciznošću ko da Džejmi Oliver maže kajmak na lebac. Bez gromuljica. Pristupaš aktu brijanja. Jednim brzim potezom odozgo na dole skidaš nepostojeće dlake. U pravom životu tom brzinom bi potkačio jugularku i iskrvario za tren oka, ali ovo je reklama. Složi facu kao da Severnokorejci bombarduju Seul. I tada...tada dolazi ribetina koja te 'vata za nabreklu sisu. Ono što bi u real life-u bilo: 'Goni se bre u kurac zakla' se ko Misirac' pretvara se u pogled pun razumevanja. Jebaćeš. Ali tek kasnije. Prvo mora da te pipne za obraz da vidi kako si gladak. Lice ti nije kao predgrađe Bejruta. I ne skvičiš kad staviš afteršejv.
Osoba koja mora svaku rečenicu da započne i završi sa "jebiga", kao i da ubaci tu reč posle svakog zareza, znaka uzvika ili znaka pitanja. "Jebiga" u njegovom govoru zamenjuje svaku konstataciju, atribut, apoziciju, anozinizaciju, valmorifikaciju, prilog, predlog, rečcu, uzvik, ekshortaciju, primažu, trompetu, hedrencefalitiju, krepitaciju i luciditet.
Paradoks nastaje kada izgovara rečenicu od samo jedne reči, a ta reč je "jebiga".
-Ništa Kuzmanoviću jebiga, čujemo se vidimo se jebiga, pa se javi jebiga.
-Nisam tu ove nedelje.
-E jebiga, jebiga jebiga.
-Todo mislim da mi je sin peder, šta da radim?!!
-Ništa, jebiga...
Veoma imperativna rečenica i za ljubitelje dobrog ukusa sa slabom samokontrolom jedini način da prestanu sa jelom.
(onomatopeja mljackanja, trenutak tisine, a zatim gromoglasni cijuk)
- Skloni ovo od MENE!
- Vala, samo gledam kako si navalila na taj čips k'o mutava.
Прослава верског празника када смо танки са ловом.
Анкетар : - Како проводите Божићне празнике ?
Лик : - Скромно, без велике помпе. У духу наше традиције.
Manifest beogradskog mini-snobizma za svakoga. Ako niste na vanzemaljsko-intelektualno-kul nivou Sergeja Trifunovića, a opet se ne osećate prosečno i seljački, ne brigajte, jer je otvoren lanac pekara Hleb I Kifle - gde ćete za samo 240 dinara moći da pojedete pirošku od 20 grama sa specijalnom ružičastom solju sa Himalaja i trunčicom krvi aljaskanske krabe, ili dansko pecivo sa autentičnom kapljicom Oprinog znoja za samo 320 dinara. Burek ii kuvani đevrek stoje u izlogu čisto radi ambijenta, jer niko od klijentele nije toliki seljak da jede burek od 50 dinara, a i masno je tako aut ove zime! Planira se ograničena serija “mafina” koje će potpisivati Džastin Timberlejk lično.
Konačno imam gde da prezalogajim uz Kosta Kafu za poneti koju sam kupio za samo 280 dinara, kao I da prošetam svoju kinesku majčicu iz Teranove koju sam uzeo na “sejlu” za samo 14.000 dinara. Bliss.
Jeb’te što je strava onaj Hleb i Kifle, ko da sedim u „Paul“-u u Parizu!
Prdež u gradskom autobusu.
U sebi: "E sad ću pustim jednog spejsmejkera, za ovog što mi legao na kičmu!"
Merna jedinca muškog polnog organa.
Reč nastala od glagola uhvatiti,
uhvatiti --> uvatiti --> ufatiti --> fatiti
To što je uhvaćeno prelazi u faćeno. Pa otuda i sam naziv faćka.
A: Kolki ti je?
B: Meni je 12.
A: 12??? 12 centimetra, auuu ala ti je mali!!!
B: Ali kod mene u selo mi ne merimo u centimetri, nego u faćke.
------------------------------
Optimalna veličina je 3 faćke i glavče da viri.
Saobraćajno-tehnička instalacija sa dubokim religioznim značenjem. Prvi put primećena polovinom devedesetih godina prošlog veka na vozilima javnog prevoza u našem narodu znanim kao taksi vozila a potom se ta pojava raširila kao kuga vaskolikom Srbijom. Instalacija se sastojala u pričvršćcvanju badnjaka na masku hladnjaka automobila u vreme božićnih praznika (+-15 dana) a posebno je bila uočljiva na hladnjacima polumrtvih Mercedesa starijeg godišta na koje je mogao da se žicom pričvrsti čitav naramak. Vremenom je veličina hladnjaka postala apsolutno nebitna, bitno je bilo da je badnjak tamo gde treba da bude.
Sama instalacija je eksplicitno pokazivala ko je zapravo instalater. Vernik, pravi vernik, koji apsolutno shvata i koji je prosvećen i koji je spoznao samu srž i velicinu najvećeg hrišćanskog praznika. Instalacija je zapravo sam uvod u veliko svetkovanje rađanja sina božijeg koje se sastojalo u uletvljavanju od neke brlje da bi se pred ponoć založila najveća vatra u kvartu (stare automobilske gume najbolje gore), pojelo nešto masno, ispalio rafal iz utoke ili kalašnjikova (petarde su za jajare) i u ponoc ispalilo bure za naftu karbitom u nebesa.
Po predanju hrišćanske religije stoji za praznik, najsrećniji od svih, ispunjen ljubavlju i pažnjom prema drugima. Međutim pod talasom modernističkih shvatanja i filozofije "da komšiji crkne krava" sasvim promenio svoje značenje, i sada u slengu simbolizuje kraj sreće i početak velikog kolapsa. Srpski pandan latinskoj "Panta rei" tj. dok tebi ne smrkne, meni neće da svane.
E pa nije svaki dan, badnji dan!!!
Primer sporosti i nedostižnosti pravde u savremenom srpskom društvu, se upravo manifestuje ovom, već popularnom rečenicom, toliko uvrženom u nacionalno biće Srba, da je čak postala osnova himne...
Bože pravde...
Pravda za Uroša
Pravda za Minju Kovačević
Pravda za Jozefa Fricla
Pravda za Miljana Raičević
Pravda za Čak Norisa
Pravda za Šešelja
Pravda za Milku Canić
Pravda za Đinđića
Pravda za Hašima Tači
Pravda za Gotovinu
Pravda za Legiju
Pravda za Tadića
Pravda za Ilariona
Pravda za Tita
Pravda za Branka Radičević
Pravda za Miloševića
Pravda za Pedofila sa Fejsbuka
Pravda za Pedere
Pravda za Klintona
Pravda za Amfilohija
Pravda za Mila Đukanović
Pravda za Gradonačelnika Zrenjanina
Pravda za Ejmi Vajnhaus
Pravda za Hitlera
Pravda za Jelenu Karleušu
Pravda za Marka Milošević
Pravda za Staljina
Pravda za Jakupa Krasnići
Pravda za Čedomira Jovanović
Pravda za Nasera Orić
Pravda za Radoša Bajić
Pravda za Napoleona
Pravda za Tijanića
Pravda za Isoduru Bjelicu
Pravda za Arkana
Pravda za Mister Bina
Pravda za Sina Bruta
Pravda za Snup-Doga
Pravda za Nil Amstronga
Pravda za Vuka Branković
Pravda za Teletabise
Pravda za Zvazdana Jovanović
Pravda za Mlađana Dinkić
Pravda za Džingis Kana
Pravda za Nindža Kornjače
Pravda za...
Pravda za...
Pravda za...
Kada hotlajn devojka dahće i kada je zovu na mobilni.
"Ćao ćerko moja,kako si mi?"
"Aaaaahh,ovlažila sam nešto..."
"Jelena,šta ti je bre,mama je?!"
"Aaa mama,izvini,slučajno je..."
Iako istini za volju, većinu ženskih pripadnika ove subkulture čine devojke u najmanju ruku problematične lepote nije zanemarljiv ni broj onih kojima apsolutno ništa ne fali.Metalka po definiciji nije ziljava,uglavnom je devojka sa stavom i antičakista.Još ako je i lepa eto zgode!Na nju uglavnom većina ljudi ne obraća pažnju do prve prilike kada je vidite na Adi ili negde gde se morala obući nemetalski.Naravno kosmički zakoni apsurda i kurcouvaljivanja i ovde se mogu videti u punom sjaju! Lepe metalke su najveći ekstremisti medju metalcima,zato što se zbog svoje lepote moraju duplo truditi da budu prihvaćeni u krdu Metalika-majicaša.Tako će one s prezirom odbiti svako udvaranje osobe koja nema odrpanu Ajron Mejden majicu do kolena,prljavu kosu i martinke.Umesto vas,pored svog vašeg truda,izabraće gitara boja koji ima lice čiji se reljef može uporediti sa zemljištem u oblasti Hirošime 1945,a vas će ostaviti na vetrometini izloženog pitanjima ziljavih pičaka tipa *Šta si uopšte video u toj sektašici i sl.* Razlog odbacivanja metala kao prihvatljivog pravca i utoljivanja tuge u vinjaku i Tomi.
Kada na banderi preko starih čitulja budu zalepljene nove.
Изузетно зајебан београдски блејач, који по цео дан седи у кафићима, пије сокић (зато јер је то фенси), чита спортски журнал, носи тренерку, беле чарапе и патике (у елегантнијој варијанти Sweet Years фармерке и дукс, зализану косу и наочаре за сунце. Мобилни увек мора бити на столу и увек се са келнером обраћа дрско и зајебано у вокативу (Еј дечко, дај ми један продужени и ђус!). Батица увек мерка рибе, али им никада не прилази (зато јер је то безвезе), са ортацима најчешће прича преко СМС-а, чак иако они седе поред њега у кафићу. Прави батица је свакако појава која се може видети само у Београду (или у Н.Саду - мада тамо је мало метеросексуалнија варијанта). Батице треба да буду туристичка атракција Београда, као што су швајцарска гарда у Ватикану, гондолијери у Венецији, арбатски сликари у Москви или гарда Бакигемске палате у Лондону. Важно је напоменути да батица увек пљује по црногорском приморју и уздиже Грчку, али сваког јула је виђен у Будви.
Vrsta frizure.
Tj bilo koja vrsta frizure koja dovodi njenog vlasnika do takve transformacije da ga ni rođeni ćale ne može prepoznati.
Ono što otvori budala kad "popije bananu".
Razgovor dva moderatora...
- 'Si vid'o što je onaj autor Krastavčić u čmaru otvorio dupli nalog?
- Nisam. Kako si ga provalio? Kako se sad zove?
- Pa, provalio sam ga vrlo lako, sad se zove Краставчић у чмару.
- Ahahahahaha, burazeru, pa to mu onda nije dupli, nego gluplji nalog.
- Taj rad!
Definiše se sve i svašta. Tako se mogu pročitati definicije baksuza, alapače, čitulje, smrti, rezervoara za smeh, kolateralne štete, Živojinović Velimira, zvanog Bate, dnevne svetlosti, gospođe džem!, Brus Lija… „Je l’ ti puši ćale?”, „Je l’ mogu u WC?”, „Chuck Norrisisati” i još mnogo toga može se naći na ovoj internet stranici. Zato ne iznenađuje što se mnogi kad jednom dođu, ponovo vraćaju na nju. Neki čak postaju i zavisnici, pa traže od moderatora da ih banuju, poput jednog studenta koji je zahtevao da mu zabrane pristup na nedelju, dve dana da bi mogao da uči.
Status Magazin · April 2009.