
Na crtici treba da stoji cena nečega. Inače, taj izraz koriste prevrtljivi prodavci, koji se u nekim slučajevima nazivaju i kumovi, prijatelji itd, kako bi ispali fini, ne želeći da vam naplate. Ali, prvi deo rečenice ipak govori da je on dao do znanja poštenom kupcu koliko, zapravo, treba da da para.
Prodavac: Evo, kume, spremljene daske. Sve sređeno, samo teraj.
Kupac: Fala, kume, pravi si. Koliko sam dužan?
Prodavac: Ništa, kume, za tebe. Ti si moj...
Kupac: A ne ne, ne može tako. Reci kol'ko treba!
Prodavac: Ma beži, ne treba ništa. Inače je 50e, ali za tebe niš'!
Kupac: Evo, kume, 60e, zato što si mi tako dobar.
Prodavac: Hvala, nisi trebao.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
V