
Ovaj izraz koristimo u situaciji kad nas neko pita za neku stvar gdje smo je kupili, a sramota nas je da kazemo da smo je kupili u nekoj jeftinoj prodavnici.
А : У брате, добар ти дукс. Ђе си га купио ?
Б : А не знам, мајка ми узела неђе. (Наводимо неки град који је далеко од тог у ком живимо.)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
Ja obicno kazem tata.
Pa da, moze i tata.