Prijava
  1.    

    A sad, ono pravo!

    Čekao si i dočekao!
    Jesi pobožan, ali ti posne slave pomalo idu na nerve. Nije to ta sarma, stavljaju oni i tunjevinu i orahe, ma jok, bre, bljutavo to. A da trebiš ribu po prstima i međ' zubima, nemaš ti, prijatelju, ni volje, ni živaca. I tako, iako si vernik, ne voliš baš Svetog Nikolu, grešna ti duša, jer je stalno posan. Zarumene ti se obrazi i uši k'o u mongolske čobanice, jer se nalokaš domaćeg vina na prazan stomak, pa ne znaš 'de teraš.
    A onda krene ta Novogodišnja euforija, i svi te kao pitaju gde ćeš za Novaka, dok sami izabiraju neka čobanska mesta, gde dobiješ večeru na feng-šui kvadratnom tanjiru 50h50 cm, na kome režanj prepečene slanine, komadić belog mesa prekriven granom peršuna i apstraktno isprskan prelivom za Cezar salatu, deluje kao da ti se golub ćuban posrao na nove martinke. Niti ti se ide na ta Sajmišta sa zilion odvaljenih likova, niti si baš za đipanje u kolu letnji dan do podne. Opredeljuješ se za najbezbolniju i najjeftiniju varijantu. Onda se to sve kao reprizira, pa ide neko zatišje i na Badnji dan kreće ta svečarska atmosfera kao priprema za najradosniji praznik u hrišćana. Ispoštuješ ti to sve, pa Pravoslavci li smo, majku mu?
    I onda krene! Kad su se svi nešto emotivno i materijalno ispucali, tebe hvata groznica: Baja Mali Knindža i Ravnogorska diskografija su na 'ripit' u plejeru, kao u transu prelistavaš ''Golgota i Vaskrs Srbije'' i ''Četnički pokret u Balkanskim ratovima'', po ko zna koji put prebiraš po karti Dušanovog carstva. Treseš šubaru od prašine i skidaš paučinu sa kolekcije šajkača na ormanu. Glancaš kokardu i dedin bajonet. Alo bre, ide Nova Godina! Ova naša! Jedina prava!

    Atmosfera u kafani, tako prirodnog imena ''Srpska kruna'', koja postoji u svakoj iole naseljenoj srpskoj varošici, je uzvišena. Potomci gorskih gardi i ona dva-tri ženska čeljadeta koja su raskrstila sa depilacijom, šminkom i ostalim nusproduktima kapitalističke ideologije, već polurazdrljeni merkaju ponuđene specijalitete domaće kuhinje. Konstelacija prisutnih je takva, da bi ti pozavidela i grupa najtvrodkornijih spid-metalaca iz Neđarića, masnih kosa i blatnjavih cokula, na koncertu 'Anateme' na igralištu pored novosadskog hotela 'Park', '89-te.
    Ali ti si napravio fazon, nazuo kljunaste opanke, obukao bridž pantalone i opasao tkanicom ručno vezenu košulju sa ruskom kragnom, preko koje ide kožuh spravljen od dermatoloških ostataka četir' mlada jagnjeta, tzv dviske. Miris grejane rakije draži tvoja čula, dok zvučnici dostižu radnu temperaturu rapsodijom ''Morem plovi jedna mala barka''. Konačno se osećaš kao svoj među svojima. Raspredaju se priče o junaštvu, pogrešnim političkim potezima nesposobnih vlasti i pogubnim posledicama mrskog nam komunizma. Ponoć otkucava i vaše se brade mrse, dok jedan drugog ljubite skoro u usta.

    Na kraju nastaje tuča oko računa koji niko nema da plati. Stižeš kući sa šljivom na oku i šljivom u krvi. Pa jesi Srbin il' nisi!
    Ali, valja malo i otspavati, rad na kasi u Mekdonaldsu je naporan i zahtevan posao. Oblačiš omiljenu 'čegevara' majicu za spavanje.

    Spavajte mirno, svete srpske zemlje, wherever you are!