Početak rečenice u čijem nastavku obično sledi veliko razočarenje.
Taman sam mislio, konačno neka kinta na kladži, kad ovi iz Luberkufa konfiguriraju na gvoš u poslednjem minutu.
A, taman sam mislila, konačno da nađem i ja dobrog dečka, pre svega, normalnog, kad ono, odemo kod njega, ja već počela da skidam košulju, a on seo za komp, lupka po drugoj stolici i viče "Dođi da te oderem koju partiju fudbala!"
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
hahahaha drugi primer je više nego dobar :D +