Postao nakon zemunskog vica univerzalan, ponekad duhoviti i bezosećajni odgovor na vapaje besposlene sirotinje. Stavlja tačku na svaku dalju molbu ili zahtev za neophodnim sredstvima koja očigledno nisu u mogućnosti da pribave. Zvuči toliko okrutno da čak i ljude sa ulice, navikle na raznorazne tretmane, ostavlja bez reči.
Prosjak (Sredovečna Romkinja):"'Ajde, dete moje, 'ajde daj neki dinar, će te blagosiljam da položiš ispit, 'ajde nemam da kupim detetu pelene..."
Ja/Ti/On/Ona/Mi/Vi/Oni: "A ti jedi bez pelena."
Gospodin (Stariji, sed u starom i pohabanom, ali kvalitetnom odelu):"Izvinite, mladiću, da nemate slučajno da mi date 50 dinara da kupim cigarete?"
Ja/Ti/On/Ona/Mi/Vi/Oni:"A ti jedi bez cigareta."
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
a ti leba bez jedi