
Početak svakog postojećeg vica u usmenoj formi.
A: A znaš onaj idu dva Poljaka pustinjom...
B: Ma znaaam, taj je stari. A znaš ti onaj ulaze Sloba, Alija i Tuđman u lift...
A: Jao, jel' to ono kad lift samo ide do četvrtog sprata?
B: Ima i ta verzija, a znaš onaj isto to, ali kad Alija neće...
A: Ali kad Alija neće da kaže Slobi foru za pravi sprat? Znam, znam, taj je mnogo jak... A znaš onaj pokvari se Borisu Bekeru Porše u sred Istočne Nemačke?
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Ne znam nijedan od pomenutih...
Kad su ovako dobri uvodi mogu misliti kako zvuče ostaci viceva.