
Genijalni izraz, patentiran od strane Marije Antoanete, u trenutku kada su joj prenete žalbe naroda da nema hleba da jede. Totalni odjeb, vrhunska opuštenost i nenerviranje za tuđe brige i probleme. Šteta što nema širu primenu...
Primer br.1:
-Gospodine ministre, ispred zgrade se skupljaju članovi udruženja poslastičara! Traže da im se smanje nameti, jer ne mogu ovako da opstanu, kažu da neće imati hleba da jedu ako se ovako nastavi!
-Ako nemaju hleba, neka jedu kolače...
Primer br.2:
-Halo, jel si ustao?
-Jesam, šta je bilo?
-Uh, jedva sam stigla na posao... Jel nisi otišao još da radiš?
-Nisam, sad ću.
-Slušaj, napisala sam ja deci poruku, imaju pečenje od juče od slave u frižideru, napravila sam im i salatu, ti im samo kupi hleb pre nego što odeš.
-Ma nek ustanu, pa nek kupe, zabole me.
-Pa dok oni ustanu, nestaće hleba...
-Nek nestane, što spavaju do podne...
-Pa šta će deca bez hleba ceo dan!?
-Ako nemaju hleba, neka jedu kolače...
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.
Hahah, super! :)
Fala Kišo, nije ovo neka definicija, nije baš ni definicija, al bar nek nasmeje nekog :)