
Pojava u kojoj su iskombinovana najnovija saznanja marketinga da onaj koji prosi treba da ti se unese u lice i tako ostvari psihološku prednost time što prvi preduzima akciju, i urođena lenjost karakteristična za stanovnike brdovitog podneblja.
(Ulica velegrada. Baba duboko zavaljena na klupi. Prolaznici promiču. Lep dan.)
Baba: Gospodine, mogu nešto da vas zamolim?
Ti: Recite, šta?
Baba (ne pomera se iz zavaljenog položaja): Možete malo da me novčano pomognete...
Ti: (Prilaziš tih tri koraka, zaustavljen): Je li, baba, što lepo ne legneš na tu klupu, i zineš, pa da ti direktno ubacujemo u usta?
Baba: Mrš u pičku materinu, vređaš staru ženu!
Ti: Tako, tako, baba, tako te više volim, neka onog "gospodine"... samo ti uživaj, baba, ko da si na Vaikikiju!
Baba: Kakav, bre, kikiriki, đavo te odneo, ne baksuziraj... prođi me se, đavole, hodaj, hodaj, šta se zadevaš!
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Psihologija je čudo;)
Nije slučajno psiholog postao Predsednik... :)