
Ne bi mi bili mi ako za svaku situaciju ne bi imali pogodnu kletvu ili psovku koja više služi kao razbibriga u opštedruštveno teškoj situaciji. Situacije se vremenom zaborave a "dobre" kletve ili psovke ostanu da žive u jeziku. Tako su pretpostavljam nastale i:
Jebem li ti prvi red na sahrani
Dabogda ti keva prdnula na roditeljskom
ili meni najbolja
Dabogda imao devojku u severozapadnoj industrijskoj zoni (za vreme bombardovanja, a ti je noću pratiš kući)
Otišo grip ostala svinja
(posle preležanog gripa)
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
+