
Nekad osoba koja je bila u posedu tajne kako ni od čega vrednog stvoriti nešto vredno, a danas onaj ko je u stanju da od svega lepog, vrednog i dobrog napravi ništa.
Primeri su brojni, recimo alhemija u reformi prosvete, bolonjski principi. Pošaljemo našu lepu, pametnu i talentovanu decu u školu i kad završe vrate nam se debili, polupismeni, neupotrebljivi za struku, ali i za nauku.
U privredi prodamo za malo novca uspešnu državnu firmu i alhemičar privatnik uspe da je uništi za vrlo kratko vreme.
Alhemije ima i u domaćinstvima, donesete ženi sa pijace najlepše povrće i najlepše komade mesa, ona to smućka dok gleda "Trenutak istine", "Farmu" ili "Velikog brata" ili već kakav rialiti sa tog spiska i na kraju dobijete nešto što ne liči ni ukusom ni mirisom ni izgledom ama baš ninašta.
Kad je pre nekoliko dana osvanuo naslov u dnevnim novinama „Željko Mitrović: Trovali su me“, na samoproklamovanom rečniku slenga vukajlija.com odgovorili su mu bez mnogo pijeteta: „Pa dobro, i ti si nas, i još to radiš“.
Ekonom:east Magazin · 03. Februar 2011.
Добра, добра. +
Нарочито због болоње.
mali al' hemičar :)
Ma najbolje je za jednog menadžera koji je kao kadar slan od jedne do druge uspešne firme, i polako za sobom ostavljao pustoš, i onda ga ljudi prozvali alhemičar.
+
dobra
Plus.