
Beskućnici sa blagim dodatkom vandalizma. Obično lokalni pijanci, koji piju ispred prodavnice, grebu se od mušerija istih, a njihov vandalizam se ogleda u zapljuvavanju trotoara gde sede, pišanju po žardinjerama, kenjaju po ulazima.
Alamani mogu imati i porodicu, ali je ona od njih digla ruke, pa kući samo dolaze da prespavaju i sa prvim petlovima odlaze po 'dozu'.
Osim teškog stida i blama, porodica u vezi njih retko ima drugih osećaja.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Moja baba je govorila, kada me ortaci pozovu telefonom:"Evo ih opet ovi tvoji alamani." (Mislim , možda i grešim, da koren te reči ima veze sa Nemcima tj. Alemanijom).
+
Ima veze sa Nemcima, naš narod je za vreme I Svetskog rata zbog zverstava tadašnje Austro-ugarske vojske alamanima nazivao divljake i vandale. Danas se taj izraz koristi retko, uglavnom za problematične osobe ili one osobe koje nam niseu 'potaman'.
Alamane smo smatrali višestruko premazanim tipovima, nadmoćnim u svakom pogledu-"pusti tog alamana, gde možeš s njim da izađeš na kraj"