Prijava
  1.    

    Album za sličice

    Svaki normalan klinac sa normalnim detinjstvom je imao popunjen album sa svim mogućim sličicama. Jedva se čekalo do počne Svetsko Prvenstvo 2002 i da izađe album sa žutom naslovnom stranom i Kolinom u krupnom kadru. Dobijalo se po 15 dinara za pletenicu i jogurt, na šta se nije trošio novac, već je otišao u trafiku pored za dve kesice sličice. Osećaj neprejebivosti tokom otvaranja i iščekivanja Zidana, debelog Ronalda i Rivalda koje niko nije mogao da ima je nemoguć. Odlazak u školu samo da bi se menjao za sličice koje si ti imao, a neko drugi nije. Milion duplikata koje su ti samo kidali živce i one nove koje nemaš pa kulturno podjebavaš ostatak družine. Onaj osećaj kad pažljivo odlepljuješ sličicu i oštrim okom je lepiš u određeni pravougaonik, pa potom celom šakom maziš sliku da se što lepše zalepi. I na kraju, kad sakupiš sve sličice, kad osetiš da si najjači, da si pobedio, kad svaki dan posle škole uzimaš album i gledaš polako stranicu po stranicu, kad izađeš napolje i pokazuješ svima da si sam sakupio sve sličice, tad se osećaš kao da si najjači u svom kraju. Boli te kurac za školu, učiteljicu i sve ostalo.
    Sa zadovoljstvom album ostavljaš na sigurnom, gde samo ti znaš gde je i strpljivo čekaš sledeće Svetsko Prvenstvo ili eventualno Pokemone.