
gotovo uvek senzacionalno debele. Najčešce ih možete videti subotom u tržnim centrima, pihtijaste i krofnaste u šortsevima i majcama-tregericama neodoljivo podsećajući na na slonove u dečjim odelcima dok dozivaju i opominju decu i istovremeno trpaju tone hrane u metalne korpe. Deca ovih žena su uvek ljupka, lepa, radoznala i naravno zaobljena. Hodajući pored njih svestan si da će se neko, kada za to dodje vreme, oženiti ovim malim tempiranim bombama čiji sat otkucava neumoljivo i nepogresivo. Kada to neodredjeno vreme prodje nekog neznanog dana, nečija draga će se samo naduti i pretvoriti u nešto ogromno i izobličeno, kao kada se samonaduvavajućem čamcu oslobodi ventil i on se od male lagane smežurane krpice plastike odjednom pretvori u poprilično komfornu jahticu za dvoje.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Predlazem ti da napises knjigu eseja o Americi,izgleda da imas milion pricica o Americi?
@acafaca
pa ziveo sam tamo brate 7 jebenih godina
+