
Osoba koja bi obavljala takav posao je u gorem mentalnom stanju od psihopate i oceubice. Taj je zajeb'o žigola koji radi ekskluzivno s babama preko 80 godina jedno 100 puta. I mentalno i fizički ubedljivo najzajebaniji pos'o. Moraš da slušaš ne bilo kakvu, već jako pažljivo odabranu gomilu idiota i da istima aplaudiraš po posebno sofisticirano odrađenom sistemu koji je precizan ko švajcarski sat: tačno na svakih 10 sekundi. I sve to za neku crkavicu.
- E, brate, 'de je Šomi, nisam ga video 100 godina, što ga nema na basketu?
- Ma narkos bre, teraj ga u kurac, što te zanima šta on radi?
- Pa išli smo zajedno u srednju, a nisam se dugo ni čuo ni video s njim...
- Pre neki dan sam ga video kako bleji u osnovnoj s nekim klincima. Ma taj bi aplaudir'o kod Lee Kiš za pola keta.
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Glupa definicija, ali ajde +
Tragično glupa, ali ozbiljno. :) Ovo uopšte nije ni definicija, ali kad vidim šta sve prolazi kao definicija, ovo gomno čak i nije loše. :) Tako uzmem možda jednom mesečno i d' izviniš, iserem se pošteno i eto. :D
E, smarate sa Leom Kiš.
Ma kad sam juče ručao pa keva pustila to gomno, ja gledam jebeni ljudi aplaudiraju na svakih 5 sekundi! Idioti. Znam, smor je skroz fora, ne znam ni sam koji sam kurac ovo pis'o, ali eto.