
Neizostavni deo tipičnog američkog filma. Devojka iz nekog razloga šutne decka, zatim on dozivi prosvetljenje i shvati da je zgrešio, probija se kroz sejaset opasnosti i gužvu u saobraćaju, da bi došao do nje. On je zaustavlja, ona zeli da ode, ali je on ipak ubedi da ostane. Onda se ona zagleda u njegove oči, a on izdeklamuje dirljivu izjavu ljubavi i pokajanja, koju je verovatno smislio dok se tukao sa cunamijem i nindzama da dodje do nje. Tad i ona doživljava prosvetljenje. Iznenada shvatamo da je oko njih, navodno slučajno, gomila ljudi, koji pažljivo posmatraju sta ce se desiti izmedju Dzona i Helen (na primer). Govorancija se uglavnom završava nekom kliše-rechenicom, sledi poljubac, i aplauz od strane (slučajno) okupljenog naroda, koji ih posmatraju za "micastim" izrazima lica.
Osim velikih istorijskih i nacionalnih zabluda, podložni smo i onim „sitnijim”, ali koje nam određuju svakodnevicu. „Ne valja da se sedi na kućnom pragu, posebno kad grmi”, „Hleb od 500 grama je opšteprihvaćen pod nazivom kilo hleba”, „Ne valja da se zviždi u kući, to privlači miševe”, „Ne valja da se otvara kišobran u kući”, „Žvakanje žvaka može da deformiše vilicu”, „Ma koliko vruće i zagušljivo bilo, ne otvarati prozor, ubiće promaja”, navode na popularnom internet portalu „Vukajlija” niz sujeverja i zabluda našeg naroda.
Politika · 31. Januar 2011.
miči to "sh" "ch" brže, inače ti brišu defku! od mene +
hvala!:))