Jebeni Apolon. Onaj što je isti kao Narcis, samo još veći slučaj. Najčešće lik koji je jebao šta je hteo, kom ni jedna nije rekla ne. Po priči. U suštini, vonabi bačje. Mukica.
Često fura roze majčice i ostalu gej garderobu. Ziljav van granica dobrog ukusa i samim tim antipatičan svakom kome koeficijent inteligencije makar teži dnevnoj plati koju prima indijsko siroče u zemljama dalekoistočne pizde materine.
Čovek sa laksativ efektom. Kenja vam se kad ga vidite. Verovatno jedina stvar koju je povukao na Apolona je latentni homoseksualizam sa primesama teškog dukatlijizma.
1 - Vidi ga Mare, opet šeta neku čku.
2 - Sti lud? Znajući čoveka, ovo mu je u najboljem slučaju sestra. Vidiš kako se krije? Normalna devojka, sramota ju je da se diše pored šetajućeg ringišpila.
1 - Ma nije on baš toliko loš.
2 - Ajde de, ne vuci me za jezik. Da ga staviš pred Naciste i kažeš im da je Jevrejin, metka bi im bilo žao.
1 - Mojne si takav. Uvek nam se javi kad prolazi.
2 - Što jes jes, poslednji put kad sam ga sreo bolje da se nije javio. Tri sata mi pričao lovačke priče o karanju neke plastične pičke. Znajući ga, verovatno je mislio na Džudi.
Za sada pod radnim naslovom: Žali bože tragedije, čist primjer kako knjiga može da poaveta mladi lepi um
Iako bijaše iz imućne familije iz Vasojevića i od ranoga života mu bješe obaveza da trči za kravama i ostalom svakojakom marvom, od malena se viđelo da je momak visprenog uma i jasne vizije što mu je u životu činjet, najprije što želi i kako će do toga što prije doć'. Osnovnu i srednju završi u rodnome mjestu, đak pješak i te munje, ka' vukovac sve, ovo ono, i to bez po muke a pošto je ima dobro snadbjevenu porodicu, novčano, moralno i matrijalno, oni odlučiše da ga pošalju na najjači fakultet toga vremena Filozofski u Novi Sad. Nemojte se srditi što malo zbrzah ovaj uvod ali ovo što slijedi je kanda mnogo interesantnije od života u malom mjestu podno Sinjajevine.
I Apo rado krenu. Kad stiže imade ga što dočekat', on koji je sve uvjek učio, on koji se borio za ocjene svoje viđe što čine 300 eura u džep, 2 kese kafe i bombonjera. Pored toga, dade mu tajo jedno 30 brojeva telefona da ih vazda može okrenut u trenucima kada mi je teško, no Apo ka' Apo, odluči da će on polagat ispite na pošten način. I poče tako, uzimaju se knjige iz biblioteke, plaćaju se privatni časovi, ali ipak viđe Apo da je snaga pare jača, đavo da je nosi i ko je izmisli.
I, iznerviran jednog dana, udaraše glavom o obližnje drvo kad mu uleće drug i pobratim Paško i zapodjenu se sledeća rasprava:
- Vidim da ti loše ide to učenje imam ovamo baš stvar za tebe brate mooj! - i izvadi Paško tu na svesku par linija koks-a.
- Kakvo ti je ovo brašno? Tip-400? - pitaše Apo, nevin i neiskvaren svijetlima velegrada.
- A ne budalo što ti je ovo ti je koks znači našibaj par linija i naučit ćeš šta želiš za tren oka brate mooj!
Apo sav srećan uopšte ne primijeti svoga druga prokletog i njegovu facu te uze i našiba se e kuku majci, kuku ocu, i poče da daje ispite, tu su se uzimale knjige i knjižice, tu su pucale desetke i Apo sav srećan ne može da biliv koliko mu koks pomaže riješi da pojača još više i da se šiba iz najjače i da vidi koliko knjiga može na dan da iščita. Ali, ka' što to obično biva tu počinju problemi, poče da tripuje mlađani Apo da nastavnici oće da ga ubiju i veli on sebi "gadovi oće da mi oči iskopaju ljubomorni su na mene što sam ovoliko prejak!"
Kraj znate, svakome se barem jednom u životu desilo ovo isto što se desilo i njemu, nije moga više da spava kako valja, tu do 3 sata na dan maksimalno, ovo sve ostalo su mu knjige obuzimale. I zaključa se u stan i poče da živi na koks i knjige i 3 dana poslije okide ga srčka.