
Igra sa učesnicima koji imaju premalo energije za aktiviranje bilo kojih mišića osim onih na očnim jabučicama. Igra je vrlo jasna: Baca se pogled i ko dalje baci- pobedio je.
Joca i Žile bleje na nekoj zgradi. U pozadini Slavica Ćukteraš.
Joca: Brate ajmo na po pivo!
Žile: Mrš u kurac bre Joco, nema šanse sve me boli.
Joca: Ajde oćemo PES?
Žile: Ćuti bre tu čoveče nemam snage da se mrdnem.
Joca: Oćemo bacanje pogleda u pivo?
Žile: Ajd.
Joca:(Baca pogled) Ona bandera druga od nas.
Žile:(Baca pogled) Soliter! KUPUJ PIVO! KUPUJ PIVO!
Joca: Jebem ti i igru i drvo i soliter i Slavicu Ćukteraš i Vesnu Trivalić...
Štek je dobro sakriveno mesto. Varijacija ima bezbroj: recimo štek-ocene su „isključivo dobre ocene koje se čuvaju za ‘ne daj Bože' situacije, odnosno period kada pljušte kečevi“, piše jedna vukajlijašica. Tako će iskusni školarac prećutati roditeljima da je dobio peticu, a to će im saopštiti tek kada dobije i nekog keca – da bi ublažio negativni efekat.
Deutsche Welle · 29. April 2011.
Хах. . .
Даће Бањалука на версију.
Ovo me podseća na top listu nadrealista..bacanje pogleda u vis!
+