Prijava
  1.    

    Bahati pešak

    Seo sam u automobil i uputio se na posao.

    Vozio sam polako i oprezno kao i svaki dan.Mali komšija me pretiče na bajsu sa pomoćnim točkićima. Ako pomislih, biće od njega zdravo dete. Bio je lep dan, kao da nije zima. Kad odjednom sam začuo udarac. Nešto ili nekoga sam udario.Zaustavio sam kola i brzo izašao iz njih. Onda sam ga ugledao kako leži, deset metara od mojih kola. On, bahati pešak. Odmah sam pomislio Kako je odleteo tako daleko !?. Nisam vozio brzo?. Zaključio sam da to mora biti vetar, pošto je baš jako duvao. A i on sad našao da prelazi preko pešačkog??. Sram ga bilo pomislih. Neko je pozvao policiju. Panduru koji me je ispitivao sam rekao da ga nisam video, odjednom je iskočio. Međutim pandur mi je rekao da se ne plašim, štaviše i on je pre neki dan zgazio jednog bahatog pešaka. I posle kažu da naša policija nije dobra i predusetljiva. Ja tvrdim suprotno. Na sudu sam oslobođen, jer je utvrđeno da sam vozio minimalnom brzinom i da sam pešaka samo okrznuo, a vetar ga je dokrajčio. Prohujao sa vihorom rekoše mi. Bio sam presrećan što sam oslobođen, jer stvarno nisam bio kriv. Bio je kriv on, bahati pešak. Šta oni uopšte treba da se motaju po ulici nije mi jasno ?!. Pomislio sam da to što sam oslobođen ima nekakve veze sa mojim ćalom koji je vlasnik Tv stanice, ili sa mojim poslom voditelja , ali sam ubrzo zaključio da sam oslobođen jer nisam kriv. I tako uživam i dalje u vožnji a bahatih pešaka je sve manje. Valjda su čuli da ne smeju da prelaze ulicu.

    Definicija je posvećena Slobodanu Bajiću , čoveku za čiju smrt niko nije odgovarao i koji je na kraju dočekao da sam bude kriv za sopstvenu smrt.
    Takođe svim ostalim pešacima, koji su poginuli na sličan način, jer ako je pravda neka je pravda za sve.