
Ulaziš u klub, bacaš ključeve na sto, naručuješ čivas i šiješ ga na eks. Kučka ti javlja da neće uspeti da stigne na sastanak jer "iskrslo joj nešto". Plaćaš račun, ostavljaš bakšiš uz smešak konobarici, odlaziš u teretanu. Shvatiš da ti je članarina istekla i neće da te puste, a kartice ne primaju. U stanu si već i cepaš desetu seriju sklekova, kreće kiša ali svejedno odlaziš na trčanje, tuširaš se i krećeš za grad, auto neće da upali... "Do jaja, taman imam vremena da dovršim onu knjigu". -kažeš sebi. Komšija kuca na vrata, kenja što mu padaju pikavci sa tvoje terase, gledaš ga smireno i pravo u oči dok ne ispizdi i ode. Sevaju munje, zemljotres je, haos, ali ti imaš tu kuglu u glavi kao žiroskop na tenku, i jebeno ništa ne može da te poremeti. Zaboravljeni deo tela koji je potreban da bi opstao u ovom svetu i napravio nešto od svog života.
žena: Jesi lud da počneš privatni biznis, ne poznajemo nikoga u opštini ima inspekcija da nam dolazi svaki dan, odakle ćeš da nađeš pare za porez državi, znaš li ti uopšte koliko treba vremena da se neki posao razvije i postane isplativ?
muž: Ja počinjem i kraj.
žena: Ti si lud bre jebote... Šta ja radim sa ovom debilčinom Bože, dobro je meni majka rekla... ali tako me to pali, aj se jebemo.
Slavna Vukajlija. Ima glupih stvari, ima bezveznih, ali ima i jako puno brilijantnih. Neću previše dužiti, samo odite tam pa vidite sami. Samo jedno upozorenje - ima ponešto napisano i na ćirilici (iako smatram da svako, ko kolko-tolko drži do opće kulture zna ćirilicu).
Skodin blog · 04. Septembar 2010.